Liječnik iz Opće bolnice Dubrovnik dobio je plaću za travanj koja je iznosila 57.400 kuna neto, odnosno 105.000 kuna bruto. Po primanjima za taj mjesec slijede ga kolega iz Gospića sa 46.102,01, zatim liječnik zabočke bolnice sa 46.049,94 i liječnik Neuropsihijatrijske bolnice dr. Ivan Barbot u Popovači s plaćom od 45.025,62 kune.
Ovo su podaci koje je iz liječničkih krugova neslužbeno dobio Jutarnji list, a oni govore da plaće iznad 30, pa i 40 tisuća kuna, nisu rijetkost, a uglavnom je riječ o liječnicima iz manjih bolnica. Također, najplaćeniji su anesteziolozi i kirurzi.
Na te je informacije u četvrtak reagirala Hrvatska udruga bolničkih liječnika čije priopćenje objavljujemo u cijelosti:
"Moj tata živi u bolnici i povremeno nas dođe posjetiti doma – rekao je dječak u vrtiću, odgovarajući na pitanje što je njegov otac po zanimanju. Njegov tata je – liječnik. Ova dječja iskrenost najbolje opisuje situaciju s 3 milijuna prekovremenih sati koje liječnici odrade u jednoj godini.
Sustavno kršenje zakona
Ministre, znate li koliko je zakonski dozvoljen godišnji broj prekovremenih sati? 180. Podaci objavljeni u medijima o liječnicima koji su, zbog nedostatka liječnika u njihovim bolnicama, primorani odrađivati više od 200 ili čak više od 300 prekovremenih sati mjesečno, su posljedica Vaše neodgovornosti i nečinjenja, ministre. Vi ste odgovorni zbog sustavnog i kontinuiranog kršenja Zakona o radu.
Liječnici s takvom prekovremenom satnicom rade za dvoje ili čak troje liječnika, a Ministarstvo je, plasirajući njihove plaće u medije, na sreću neuspješno pokušalo nahuškati građane na liječnike zbog visokih primanja. Jasno je da je, ministre Beroš, vaše Ministarstvo plasiralo liječničke plaće u medije jer ste upravo vi u zdravstvu jedini imali te podatke.
Je li vam namjera bila huškati građane na liječnike koji mjesečno odrade više od godišnje zakonom dozvoljenih 180 prekovremenih sati? Ti liječnici baš svaki vikend provode radeći u bolnici, ti liječnici su dežurni 15-tak puta mjesečno po 24 sata! Bez njih, zdravstveni sustav prestaje funkcionirati.
Vi zadnje dvije godine, a vaši prethodnici od 2013., gledate kako se zbog nedostatka liječnika krši Zakon o radu, no ne poduzimate ništa da to prestane! Zašto ste nas uopće, ministre, doveli do situacije da bez enormnog prekovremenog rada pojedinaca zdravstveni sustav pada na koljena, a bolnice možete zatvoriti? Kada mislite da bi hrvatski liječnici konačno trebali početi raditi zakonito?
Kada će naše plaće za redovan rad biti odgovarajuće za našu odgovornost, znanje, stručnost i dostojanstven život? Radi li itko u Hrvatskoj iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu više od 100 prekovremenih sati mjesečno osim liječnika?
Pri tome ti prekovremeni sati, koji prosječno u cijelom profesionalnom životu liječnika narastu na ukupno 7 radnih godina, nisu niti su ikada bili uračunati u radni staž. Stotine naših kolegica i kolega taj dio radnog staža, umjesto da ga pretvore u dobno raniju, a zasluženu mirovinu, daruju društvu. Ovakve liječničke prekovremene satnice su posljedica vašeg nečinjenja.
Oni su posljedica toga da ništa ne kontrolirate u sustavu zdravstva. Jer da postoji kontrola, ne bi se događalo da su liječnici primorani praktički se preseliti u bolnicu i odrađivati takve nenormaIne prekovremene satnice.
Tražimo da liječnici za redovan rad budu odgovarajuće plaćeni, da liječnici u bolnicama rade sukladno zakonu (do 180 prekovremenih sati godišnje), a ne da moraju živjeti u bolnici i biti primorani kršiti zakone kako sustav ne bi kolabirao. Možda bi tada više ljudi ostalo u Hrvatskoj”.