U Narodnim novinama objavljen je novi kurikulum hrvatskog jezika i književnosti, prema kojemu će se od iduće školske godine izvoditi nastava u školama. Sastavni dio kurikuluma je popis obaveznih književnih tekstova za cjelovito čitanje te popis klasičnih hrvatskih i svjetskih književnih tekstova predviđen za cjelovito čitanje ili čitanje ulomaka. Zbog nedostatka niza suvremenih autora hrvatske i svjetske književnosti oko lektire je ponovno otvoren prijepor.
Popis djela i autora tako se uvelike razlikuje od popisa iz prijedloga kurikuluma iz svibnja 2016. bivše ekspertne radne skupine Borisa Jokića, koja je u proširenom popisu navodila suvremene autore i njihova djela.
Društvo mrtvih pjesnika
- Sva djela i svi pisci i pjesnici koji su mogli pobuditi želju za čitanjem kod mladih ljudi izbačeni su iz hrvatske škole. U punom smislu riječi naša škola se može nazvati društvom mrtvih pjesnika. Kako ne bi bilo zabune, nema tu ni lijevoga, ni desnoga, radi se o odluci da se svi živi i moderni autori, bez obzira na to jesu li iz Hrvatske ili svijeta, izbace iz hrvatskog obrazovanja.
Ovakvim promjenama ili, bolje reći, njihovim nedostatkom može se samo očekivati da nitko nikad, u zemlji u kojoj ljudi ionako slabo čitaju, više ne uzme knjigu u ruke - upozorava Jokić i zaključuje kako objavljeni popis lektire koju će hrvatski učenici čitati dokazuje da se u potpunosti odustalo od cjelovite kurikularne reforme.
Lovac u žitu
Iz lektirnog su popisa nestali, nabraja: Renato Baretić, Ivana Bodrožić Simić, Elvis Bošnjak, Arsen Dedić, Zoran Ferić, Miljenko Jergović, Dubravko Jelačić, Danilo Kiš, Julijana Matanović, Ivana Sajko, Pavao Pavličić, Ivan Slamnig, Tena Štivičić, Ante Tomić, Olja Savičević Ivančević, Dubravka Ugrešić, Irena Vrkljan, Boris Maruna, Ivan Aralica i Goran Tribuson.
Oni su prema ideji Jokićeva ERS-a trebali srednjoškolcima biti ponuđeni za čitanje po prijedlogu kurikuluma iz svibnja 2016. U novom prijedlogu njihovih djela nema, kao ni modernih pisaca svjetske književnosti, poput Kundere - “Nepodnošljiva lakoća postojanja”, Anthonyja Burgessa - “Paklena naranča”, J. D. Salingera - “Lovac u žitu”, potom romana “Parfem” Patricka Süskinda, “Buda iz predgrađa” Hanifa Kurejšija, “Služba, družba, prošnja, ljubav, brak” Alice Munro i niza drugih.
U Ministarstvu znanosti i obrazovanja opovrgavaju da su suvremena djela izbačena, samo su, kažu, ostavljena u potpunosti autonomiji nastavnika i zato ih nema na popisu.
- Na lektirnom su popisu klasična djela hrvatske i svjetske književnosti, a suvremena djela nastavnici biraju potpuno samostalno. Nema potrebe imati popis za suvremene tekstove. Tko kaže da netko neće izabrati Jergovića, Tribusona ili Tomića ako to žele - ako ih nema na popisu, to ne znači da ih učitelji neće moći birati - poručuju iz MZO-a.
Djelo po izboru
Kako stoji u novom kurikulumu, gimnazijalci će godišnje čitati deset cjelovitih književnih tekstova, od kojih pet odnosno šest obveznih književnih tekstova - tri, odnosno četiri hrvatske književnosti i dva svjetske književnosti. “Učenik tijekom osnovne i srednje škole čita jedno djelo po vlastitom izboru godišnje.
Broj djela za čitanje po vlastitom izboru učenika nije ograničen, čak štoviše, učenike valja poticati na čitanje iz užitka radi poticanja literarnoga čitanja te stvaranja čitateljskih navika i čitateljske kulture”, piše u kurikulumu hrvatskog jezika.
Zašto su odustali od popisa suvremenih autora i ostavili taj dio autonomiji nastavnika, objašnjava Nikolina Marinić, članica skupine hrvatskog jezika pri obrazovnoj reformi Škola za život.
- Odustali smo od popisa suvremenih autora jer dio planiranja nastave treba ostati nastavniku za autonomni izbor. To smo vidjeli i po dosadašnjem eksperimentalnom provođenju. Ova ideja nije narušila cjelovitu kurikularnu reformu - kaže Nikolina Marinić po kojoj je problem što ljudi prvo čitaju popis lektire, a ne čitaju preporuke iz kurikuluma.
U njima jasno piše, citira Marinić, da učenik analizira prema temi i žanru pet obveznih književnih tekstova u prvom i drugom razredu, u trećem i četvrtom šest, kao i pet odabranih koji su suvremeni.
Budući da nisu svi autori propisani, u kurikulumu su zadali tri kriterija kako ih nastavnici mogu sami odabirati. Kriteriji izbora navedeni u kurikulumu su da djelo mora biti estetski vrijedno, u skladu s razvojnom dobi djeteta do 15 do 18 godina te da je riječ o žanrovskoj uravnoteženosti.