Kad Viktor Šimunić dođe u pizzeriju Oro Goro, konobari znaju koju će pizzu. Pola zagorsku, pola slavonsku jede od prvog dana kad je počeo tu raditi, još kao školarac. Prve plaće su bile pizza i coca cola. Od perača suđa do pizza majstora, tijekom škole i fakulteta, pa zadnjih sedam godina kao gost i danas kao gradonačelnik, pizzu plaća jednako. Svojim novcem. Službenu kreditnu karticu nema, imat će je uskoro za poslovne troškove, ali ne za reprezentaciju.
- Ručkova i večera na račun grada neće biti – kaže novi gradonačelnik Oroslavja. Ne smeta mu podsmjehivanje na takve izjave jer, kaže, naučio je da ne vjeruju njegovom entuzijazmu. Kažu „ma, čekaj malo, to je tek početak, Kad okusi vlast...“.
Gradonačelnik se ne da smesti.
Puno su mu puta predviđali politički kraj. Kad je 16. siječnja, na sastanku s tadašnjim gradonačelnikom Oroslavja, Emilom Gradečakom i Žarkom Tušekom, bivšim predsjednikom zagorskog HDZ-a, bio u kleti iznad grada, ponudili su mu politički deal. Nek' na lokalne izbore u županiji izađe s nezavisnom listom, lijevog centra i tako uzme glasove SDP-u. Oni će platiti kampanju, a on zauzvrat može birati poziciju koju želi. Šimunić je razgovor snimao, javno o njemu progovorio i predao snimku Uskoku. Tušek je dao ostavku na mjesto šefa stranke, Gradečaku je Šimunić prošli mjesec uzeo vlast u Gradu. Kandidata HDZ-a, HSU-a i HSLS-a, nezavisan je kandidat porazio s omjerom 54:45 posto. Za njega je glasalo 1456 glasača, za suparnika 1224.
Iako je većina predviđala da je s aferom „Kaj bi ti štel biti“, završilo 15 minuta slave zagorskog entuzijasta, Viktor Šimunić danas sjedi u uredu gradonačelnika. Lagao bi, kaže, kad bi rekao da se nije tome nadao.
- Ne bih se kandidirao da sam mislio da ne mogu do pobjede – smiren je.
Svakako smireniji nego u siječnju kad smo ga u jeku afere posjetili doma. U kući iznad Stubičkih Toplica, na samoj granici Oroslavja i Stubice, živi s majkom i ocem. Otac je na sina ponosan, majka se za njega boji. I onda i sad jednako.
Ni njemu nije svejedno. U siječnju jer se bojao za svoju sigurnost, danas jer vidi kako se upravljalo gradom. Loše, kaže.
A sve kosture iz ormara, s kojima treba izaći na kraj, on objavljuje na svojoj Facebook stranici.
- Obećao sam transparentnost. Pitao koliko košta kompjutorski program kakav imaju Bjelovar i Sveta Nedjelja, pa zaključio da je to sad za Oroslavje luksuz. Svejedno, 20.000 ili 100.000 kuna. Imamo dug od 2,5 milijuna dobavljačima, pa će i Facebook biti dobar. Zapravo i bolji, jer i stariji, koji se ne služe Googleom, idu na Facebook – kaže.
Umjesto u kuhinji obiteljske kuće, spojene s dnevnim boravkom, ne prevelike kvadrature, u Viktorovom domu, dočekao nas je u uredu s kožnim dvosjedom, duljim konferencijskim, sjajnim plastificiranim stolom i s dva drva života veterana, koja su tu dulje od bilo kojeg gradonačelnika dosad.
Kako nailazi na probleme, objavljuje ih na Facebooku. Problemi Oroslavja, osim građanima zagorskoga grada, poznati su danas cijeloj Hrvatskoj. Jedinstveni Šimunićev način komuniciranja, mediji redovito prenose. Koriste Facebook i drugi čelnici lokalnih samouprava, ali uglavnom za samopromociju. Nitko kao Viktor Šimunić, ne dijeli gradsku intimu s hrvatskom javnosti. A ona poput voajera rado viri u susjedovo dvorište.
Slučaj „službeni mobiteli“ bio je prvi. Jedanaest mobitela na petero zaposlenih u gradskoj upravi, zbunili su novog gradonačelnika.
- Mobitele imaju i predsjednik Gradskog vijeća i zamjenici, ravnateljice vrtića, turističke zajednice... Grad je koristio četiri. Samo deset dana nakon korupcijskog skandala u siječnju, produljili su ugovore na nekoliko brojeva i uzeli mobitele u vrijednosti 30.000 kuna. Mjesečno nas pretplate koštaju 4000 kuna, sad ćemo to srezati na 2800, s vremenom i više, ali ugovorne obveze zasad to ne dopuštaju - napisao je gradonačelnik na Facebooku.
Ubuduće će Grad imati tri službena mobitela – gradonačelnik, pročelnica i voditelj komunalnih poslova.
- Do 20. srpnja plaćat ćemo račune za mobitel, a da ne znamo uopće kome sve – ljut je.
U ponedjeljak kad mu je Jutarnji došao u goste, novi problem. Gradska uprava je ostala bez interneta.
- Prekinula se veza besplatnog gradskog interneta. Grad, ni bilo tko spojen na tu mrežu, nije imao pristup. Prošli smo tjedan zatražili od bivše vlasti pristupne podatke. Nismo ih dobili, interneta nema. Projekt koji smo svi zajedno platili 800 tisuća kuna, ugašen je. Iz inata. Obrisana je i baza podataka pa ne znamo tko ga je koristio ni koliko je uopće bilo korisnika – ispričao nam je Viktor Šimunić i, jasno, sve to objavio na Facebooku.
Za Jutarnji još dodaje.
- Imamo besplatni internet, a gradski subjekti svi plaćaju i dodatni internet. Prije nego ponudiš drugima, valjda prvo pokriješ sebe, da smanjih troškove od dvije hiljade kuna po svakome godišnje. I nije to besplatan internet, to je prodana fora biračima. Jer ljudi su si morali kupiti opremu za 1500 kuna i spojiti se na mrežu. Mi pristupnih šifri nemamo, internet je održavao tajnik HDZ-a u Oroslavju. Sustav su sad srušili – odgovara na HDZ-ove tvrdnje da oni nemaju ništa s padom mreže.
Danas se već susreo s ljutim građaninom, koji je upao u gradsku upravu i vikao: „Ja sam to platio 1500 kuna, sad ste me isključili...“.
Ne zna što još može očekivati.
- Znao sam da će biti podmetanja, ali da će ići toliko daleko pa ljudima ugasiti internet, to nisam očekivao – zdvojan je.
Gradonačelnik gradski mobitel nema, ima telefon na bonove. Kad je pobijedio na izborima, poslodavac mu, HT, nije želio sukladno dobroj praksi, zalediti radno mjesto. Štoviše, za mobitel koji je platio 6000 tražili su, želi li ga zadržati, dodatnih 4000 kuna. Laptop je želio otkupiti, nisu dali. Falilo je tri tjedna do sedam godina starosti kad je otkup moguć.
- Baš sam bio razočaran. Na kraju sam napisao mail članici uprave za tehniku. „Možda me se ne sjećate, ali prije tri godine ste mi dodijelili nagradu za najboljeg djelatnika regije. Sad sam pobijedio na izborima i niste mi htjeli zamrznuti radni odnos. Mobitel koji sam platio 6000 kuna, moram doplatiti još 4000. Ali Vas sad ljubazno molim da si otkupim laptop“. U ponedjeljak dolazi šef po laptop, odnese ga. Za tri sata me zove i veli da dođem po njega s 22 kune za otkup. Smanjena je i cijena mobitela – zahvalan je gospođi.
Na nogometnom igralištu u središtu grada, vatrogasci na dugim ljestvama sijeku granje, koje se nadvilo nad teren. Zbog toga, ali i oronulih svlačionica, klubu je prijetilo oduzimanje licence.
- U subotu su mi, dva dana prije preuzimanja grada, prenijeli da je uprava NK Oroslavje, koji igra Prvu županijsku ligu, dala ostavku. Sedam ih je bilo iz stranke. Za ponedjeljak, prvi dan na dužnosti, najavio se HNS da dolaze razgovarati o oduzimanju licence. Ja nisam znao što je problem, nisam nogometaš. Kad su rekli za drveće, rekao sam: „Ok, to možemo odmah riješiti“. Smijali su mi se, da to slušaju četiri godine, ali im je rečeno da se zaštićeni park ne smije dirati. Bila su potrebna dva telefonska poziva u Županiju i vatrogasnoj postrojbi da se to riješi. Evo ih – odlazi do vatrogasaca sav sretan.
Idemo dalje gradonačelnikovom starom, sivom Škodom. Ulazimo u kružni tok. Nema cvijeća.
- Zvali su me da treba cvijeće saditi. Pitam koliko to košta, kažu 9000 kuna i to dvaput godišnje. Nema šanse. Posaditi ćemo travu, da bude uredno, a kad riješimo dugove biti će i cvijeća. Vjerujte, bit će ujednačeni, sa smislenom vizurom, ali sad ništa dok ne vratimo dugove. Dobavljačima smo dužni 2,5 milijuna kuna, a sadili bi cvijeće. I kaj da im velim? Žao mi je, ali evo, nemamo, baš sadimo cvijeće? Ja tako ne funkcioniram. Fali nam i 65 kanti za smeće. Meni je to nepojmljivo – kaže.
Iako u velikom dugu, Oroslavje ne troši novac za zaposlene. Nema ih dovoljno, a „novac se troši na besmislene stvari“, kaže gradonačelnik.
- Imamo traktor vrijedan 700.000 kuna, u garaži je, ima manje od 200 radnih sati, nema na njemu tko raditi. Istovremeno plaćamo vanjske izvođače, što ispadne puno više od redovne mjesečne plaće radniku. Ma i tri plaće, a može se i zaraditi – govori.
Ima poziv, mora se javiti. Zove poduzetnik koji je već predao papire za ovrhu Grada. Uspio je dogovoriti dio isplate, ovrha je povučena, Grad je izbjegao blokadu. Za sad. Račun je prazan.
- Imamo samo ono što dnevno „kapne“, s tim rješavamo tekuće stvari. Nisam naučen delati s minusom. Do ove kampanje nisam u životu imao kredit. Za kampanju sam digao 28.000 kuna od firme. Kad su odbili zamrznuti mi radno mjesto, dobio sam osam dana za vraćanje kredita – rezigniran je.
Zadnjih sedam dana su mu, kaže, dugački kao mjesec.
- Ništa nije posloženo, ne mogu znati realno stanje. Pa si čovjek misli, ako je tako tu, kaj je tek u većim sredinama? Gospođa iz računovodstva mi je rekla da sam prvi gradonačelnik koji je tražio podatak o mjesečnim troškovima Grada pa onda još i tražio detalje. Do sad sam napravio ušteda za 30 do 40.000 kuna mjesečno. Otplatiti ću ja dug, ne brinem. Sigurno ću se zamjeriti nekim ljudima, koji su naviknuli drugačije raditi s Gradom. Dolaze izvođači na razgovor, vidim nelagodno im je. Rekao sam otvoreno da više nema namještanja natječaja i da će svi poslovi biti pod kontrolom. A na natječaje su svi dobrodošli javiti se.