StoryEditor
ZBOG OŠTRIH REAKCIJA

NAPETO STANJE U SARAJEVU UOČI MISE ZA ŽRTVE S BLEIBURGA Najavljene stroge sigurnosne mjere, kardinal Puljić iznio zabrinutost za svoj život

Katolički teolog Stipe Odak pojašnjava nam radi li se ovdje isključivo o vjerskom obredu ili o političkoj manifestaciji
Vinko Puljić
 Nikša Duper / CROPIX

U Bosni i Hercegovini ponovno vrije, a ovaj put zbog najave prema kojoj će sarajevski kardinal Vinko Puljić u tamošnjoj katedrali u subotu održati misu za bleiburške žrtve.

Već tjedan dana traju žestoke svađe protivnika i pobornika, u kojima prvospomenuti tvrde da se radi o vjerskom obredu za duše nekadašnjih ustaša dok drugi odgovaraju da ova situacija dokazuje koliko se ne poštuju prava Hrvata i katolika u BiH. Prvotno je Puljić trebao voditi misu na Bleiburškom polju, koja je otkazana zbog Covida-19, a onda su se biskupi, vrlo neoprezno, odlučili za Sarajevo iako je bilo očito da će time izazvati žestoke reakcije u glavnom gradu BiH.

To se i događa i, kako se približava subota, sve su brojnije oštre reakcije Židovske zajednice u BiH, Srpske pravoslavne crkve, bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH (ali nije Milorad Dodik jer paktira s HDZ-om), političkih stranaka, ali i građana Sarajeva, koji najavljuju demonstracije. Situacija je tako napeta da je kardinal Puljić iznio zabrinutost za svoj život, ali i ostale katolike u Sarajevu.

Obustava prometa

Vrhbosanska nadbiskupija priopćila je da će na subotnjoj misi, uz svećenike, sudjelovati dvadeset vjernika, o čijim su identitetima obaviještene sigurnosne službe. Događaj će snimati ekipa TV Herceg-Bosne i direktno prenositi HTV, a ostali mediji mogu preuzeti snimke, ali njihovi novinari neće moći ući u sarajevsku katedralu.

Iz MUP-a Kantona Sarajevo poslana je obavijest kako će dana 16. svibnja 2020. godine, u vremenskom periodu od 9 do završetka vjerskog obreda, biti obustavljen promet za motorna vozila i kretanje pješaka u blizini katedrale Presvetog srca Isusova.

Direktno se uplela i Vlada Republike Hrvatske jer je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo da je ministar Gordan Grlić Radman “telefonski je razgovarao s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem te mu iskazao potporu za služenje mise u sarajevskoj katedrali kao dio programa obilježavanja 75. obljetnice bleiburške tragedije i križnog puta hrvatskog naroda”.

Puljića su podržale i Biskupske konferencije Hrvatske (HBK) i BiH, tamošnji HDZ i Hrvatski narodni sabor. S druge strane, iz Hrvatskog narodnog vijeća BiH u četvrtak je stigao prijedlog da se odustane od mise kako bi se smanjile tenzije.

Radi li se, dakle, isključivo o vjerskom obredu ili političkoj manifestaciji? Odgovor nije jednoznačan.

Katolički teolog Stipe Odak pojašnjava kako se, zapravo, radi o dvije stvari. S teološkog stajališta, nema ničeg problematičnog u slavlju mise za pokojne, bez obzira o kome se radi. Važno je primijetiti da su mise zadušnice uvijek mise za grešnike, kao što to definira Katekizam u 1032. članku. One pretpostavljaju da je osoba ili da su osobe koje se u njima spominju sagriješile, da su nesavršene i da trebaju molitve živih. Nitko, naime, ne slavi misu za spas duše svetog Ante.

Ideologija

O svetkovinama, s druge strane, Crkva se spominje svetaca koji su uzori kršćanskog života. Problem nastaju upravo onda kada se ove dvije kategorije pomiješaju te se mise zadušnice počnu slaviti kao svetkovine.

“Iako je legitimno moliti i slaviti mise za mrtve, nije dopustivo prošle totalitarne ideologije predstavljati kao uzore. Stoga, kada se misna slavlja koriste kao sredstvo ideologije ili prepucavanja, svjedočimo svojevrsnoj blasfemiji jer se sveto profanizira za političke ciljeve. Sjetimo se rasprava o misi zadušnici za Antu Pavelića u Bazilici srca Isusova u Palmotićevoj, koje su se počele koristiti ne kao prilike u kojima će se moliti za grešnika koji treba milosrđe, nego kao ideološki skupovi.

Što znači moliti za grešnika ako se pritom zaboravlja njegove grijehe i žrtve? Stvarnost je banalna i zapravo su se mise profanizirale i vjerojatno bi bilo teško promaći nekoga tko se na ta okupljanja doista došao moliti. Uvijek se treba pitati što se zapravo na njima slavi - Bog ili ideologija - te postupati s puno pastoralne mudrosti”, objasnio je Odak.

Jedno rješenje

Problem nije nov ni endemičan za hrvatske prostore. Talijanski opat Placido Lugano, inače povjesničar i arheolog, ubijen je 1947. nakon što je odbio služiti misu za Benita Mussolinija. Madridski nadbiskup Casimiro Morcillo González je 1967. zabranio slavlje mise za dušu Adolfa Hitlera kada je primijetio da ju španjolski falangisti žele pretvoriti u mobilizatorski skup.

“Bleiburg je poseban problem jer se ne radi o pojedincu, već o velikoj skupini ljudi koja je okupljala kako zločince tako i civile. U svemu tome ipak postoji jedno elegantno rješenje. Mise zadušnice se mogu slaviti i bez ikakvog spominjanja imena i toponima. Eto načina kako dati priliku svima da mole ako to žele, stavljajući im pritom na znanje da sveta vremena i prostori ne smiju biti taoci političkih ambicija”, predlaže Stipe Odak.

U sveopćoj gunguli, portal Klix.ba objavio je zanimljivo otkriće: u svibnju 1995. u Sarajevu se održala “komemoracija nevinim hrvatskim i bošnjačkim žrtvama Bleiburga”, u povodu čega su se održale mise u svim tamošnjim crkvama, a u spomen na ubijene bačeni su vijenci u Miljacku.

Sarajevo se tada nalazilo pod srpskom opsadom, a Hrvati i Bošnjaci su pripremali zajedničke vojne operacije, pa nitko nije pravio problem oko Bleiburga.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. lipanj 2020 06:51