Tutorovim kamerama ne smetaju ni noć, ni kiša, a učinkovite su i kad je zbog magle vidljivost samo tridesetak metara .
Uspjeh Slovenije u smanjenju broja poginulih na cestama povezan je s nizom preventivno-represivnih mjera uvedenih posljednjih godina. Kršitelji prometnih propisa suočeni su sa stacionarnim i pokretnim kamerama, presretačima, laserima i radarima koji uz brzinu mjere i razmak između vozila.
U pogonu od lipnja
Ovoga je ljeta u represivni sustav uveden i helikopter. Dok se u Hrvatskoj letjelice koriste samo za nadzor, Slovenci iz zraka dvogledom love registarske oznake vozila zatečenih u prekršaju. No, ni to nije sve jer je u Sloveniji gradovima i općinama dopušteno uvođenje sustava kontrole brzine, a vodeća slovenska tvrtka za mjerne sustave Intermatic nudi i mogućnost iznajmljivanja uređaja koji služe za upozorenje, ali i lov na prekršitelje. Posljednje u nizu rješenja koje su Slovenci uveli u upotrebu je sustav Tutor za mjerenje prosječne brzine na autocesti, prisutan već godinama u Italiji, a odnedavno i u Austriji. Sustav za mjerenje prosječne brzine na autocesti A1, dionici Trojane - Blagovica u smjeru Ljubljane, tvrtka DARS, koja upravlja slovenskim autocestama, postavila je u suradnji s policijom još u lipnju.
Čeka se dozvola za rad
Slovenski Tutor u pogon je pušten u rujnu, ali s obzirom na to da još nije dobio odgovarajuću potvrdu slovenskog Zavoda za mjeriteljstvo, svi prikupljeni podaci o prekršiteljima zasad se koriste samo za statistiku. Ona, pak, kaže da je u prvom tjednu tuda u smjeru Ljubljane prošlo gotovo 137.000 vozila, pri čemu je maksimalnu dopuštenu brzinu od 100 km/h premašilo 57 posto vozača (78.090 vozila) te da je najviša izmjerena brzina bila čak 218 km/h.
Ni uključivanje tolerancije od 10 km/h značajnije ne popravlja rezultat jer je u prekršaju uhvaćeno gotovo 30 posto vozača (41.100 vozila). Nakon što sustav, čija se vrijednost procjenjuje na više od 250.000 eura, dobije atest, slijedi druga faza pilot-programa u trajanju od šest mjeseci u kojoj će prikupljeni podaci služiti i kao osnova za sankcioniranje prekršitelja. U praksi, to sektorsko mjerenje naizgled je vrlo jednostavan, ali pakleno učinkovit sustav. U slovenskom slučaju na portal ispred ulaza u tunel Trojane postavljene su dvije kamere koje očitavaju registarske oznake svih vozila koja prolaze.
Potom pet kilometara dalje istu operaciju odrađuje drugi set kamera, postavljen na portalu na izlazu iz tunela Podmilj. Registarske oznake vozila koji zadanu dionicu prođu prosječnom brzinom manjom od 108 km/h automatski se brišu iz sustava, dok podaci o prekršiteljima odmah ulaze u proces izricanja sankcija. U DARS-u ističu da pristup podacima ili možebitno brisanje registriranih prekršitelja nije moguć te da će fotografije prekršitelja koje sustav registrira odmah biti automatski prosljeđivane policiji koja će potom čestitkama razveseliti vlasnike vozila.
Odabir štajerske dionice, jedne od najzahtjevnijih pri gradnji autoceste A1, bio je uvjetovan gustoćom prometa, ali i činjenicom da je u pitanju jedna od devet točaka na kojima su se događale nesreće s najtežim posljedicama. Istodobno su dosadašnja ispitivanja pokazala da velik broj vozača ne poštuje ograničenje na dionicama koje obiluju tunelima, vijaduktima i mostovima.
Smanjen broj nesreća
Tutor je svoju učinkovitost već je pokazao u Austriji, Češkoj, a posebice u Italiji. Na Apeninskom poluotoku prvi su Tutori postavljeni još 2005. i vrlo su se brzo pokazali odličnim instrumentom za kontrolu ponašanja vozača. Već nakon prve godine uporabe dramatično je smanjen broj nesreća, a s njima i stopa smrtnosti (čak 50 posto) te broj nesreća s teškim ozljedama (27 posto). Trenutačno je tamo čak 54 dionica autocesta pokriveno Tutorom. Jedini problem je sankcioniranje vozila stranih registarskih oznaka, koji Talijani svih ovih godina nisu uspjeli riješiti.
Mariborski ustanak bez učinka
Početkom 2005. na istočnoj obilaznici Ljubljane pred tunelom Golovec postavljena je prva kamera opremljena radarom za nadzor brzine u Sloveniji. Otad im je broj samo rastao pa sad Slovenci na autocestama imaju 18 stacionarnih kamera. No, radarski sustavi s kamerama u posljednje su dvije godine počeli nicati kao gljive poslije kiše, nakon što je gradovima i općinama zakonom omogućeno da na svom području postavljaju uređaje koji će kontrolirati brzinu kretanja i registrirati prekršitelje. U Mariboru je to prošle godine izazvalo pravi građanski bunt. U samo mjesec dana od 30 postavljenih radara za nadzor brzine, 11 ih je zapaljeno ili na druge načine uništeno.
No, to nije pokolebalo ostale i uskoro su primjer Maribora slijedili i drugi gradovi, poput Ljubljane i Kopra te općina Postojna, Trebnje, Jesenice i Domžale. Dodatni poticaj širenju mreže pružile su i specijalizirane tvrtke koje pružaju mogućnost najma skupocjene opreme, ali i neka nova rješenja kojima će se vrlo učinkovito spriječiti uništavanje opreme. A u Ljubljani su se, primjerice, gradski oci, umjesto za stacionarne kamere, odlučili za lukavije rješenje - mjerne uređaje dali su ugraditi u prtljažnike dviju Škoda Yeti koje svakodnevno mijenjaju lokaciju na kojoj love nesavjesne vozače.
Kazna od 200 eura za premali razmak između vozila
Među novijim oružjima koja slovenski prometni policajci koriste protiv nemarnih vozača nalazi se i uređaji TruCAM. Naizgled klasični laserski pištolj, osim brzine vrlo precizno mjeri i razmak između vozila. Razlog nabave 15 tisuća eura vrijednog alata je 1500 prometnih nesreća u 2014. izazvanih nepridržavanjem propisanog sigurnosnog razmaka od dvije sekunde. No, Slovenci su tom banalnom prekršaju sad odlučili stati na kraj, o čemu svjedoči i visina kazne u iznosu od čak 200 eura. Kao najveći problem pritom je izdvojena autocesta A1, koja vodi od Ljubljane do Maribora.
Jednim njezinim dijelom, u dužini od oko 50 kilometara, nadziru je djelatnici Policijske uprave Celje koji su nam zorno demonstrirali ubojitu učinkovitost uređaja TruCAM. I pritom, dakako, u vrlo kratkom vremenu ispisali nekoliko kazni za nepridržavanje razmaka, čemu su se posebno skloni pokazali vozači kamiona.