Kad je prije godinu Suhair Ibrahim odlazila iz Sudana, bila je sretna. Žalosna jer svi su rastanci emotivni, ali sretna jer su svi koje voli dobro. Pozdravila se sa svima, sinu svoje sestrične, koji je u afričkoj kulturi jednako nećak kao i bratova ili sestrina djeca, obećala je doći u svatove.
Naočitog momka od 30 godina, duhovitog i načitanog, ljudi su voljeli. Nasmijao se, odmahnuo rukom i rekao: "Ima vremena". Ali nije ga bilo. Poginuo je u krvavom ratu koji se od 15. travnja rasplamsao u Sudanu.
- Teško mi je uopće o njemu govoriti u prošlom vremenu, još su mi pred očima on i njegova gotovo slijepa majka o kojoj se brinuo i bio njezin ljubimac - kaže kroz suze Suhair.
Borbe u Sudanu, jednoj od najstarijih kultura nilske civilizacije...