Telefon u uredu povjerenice za pravo na pristup informacijama Anamarije Muse dugo je zvonio, ali nitko nije dizao slušalicu. Nitko se ovog ponedjeljka 29. listopada nije javljao na još dva telefonska broja koja se mogu naći na službenim internetskim stranicama Povjerenstva za pravo na pristup informacijama smještenog u Jurišićevoj ulici u Zagrebu. Tek nakon četvrtog poziva na jednom od telefona netko je digao slušalicu.
- Povjerenica Anamarija Musa više nije tu. U četvrtak je ispraznila ured jer joj je istekao mandat i vratila se na svoje staro radno mjesto - odgovorio je mlađi ženski glas. Pa kako onda radite - pitamo. - Zasad ne možemo donositi nikakva rješenja jer nemamo potpisnika - kaže glas iz slušalice.
A jedini potpisnik koji je mogao donositi i potpisivati odluke toga tijela, Anamarija Musa, u četvrtak 25. listopada vratila se na Pravni fakultet, gdje je bila docentica do 25. listopada 2013., kad ju je Sabor izabrao za prvu hrvatsku povjerenicu za informiranje. U proteklih pet godina ustrojila je ured kojem je zadaća štititi, pratiti i poticati Ustavom zajamčeno pravo građana na pristup informacijama iz djelokruga tijela javne vlasti te s timom donijela brojne važne odluke kojima se državnim tijelima nalaže da građanima dostave informacije koje su im uskraćene.
Rad toga važnog antikorupcijskog tijela od prošlog je četvrtka u blokadi jer Sabor nije izabrao nasljednika Anamarije Muse, a do kraja ove sjednice koja završava u srijedu, i neće. Iako je rok za prijave na natječaj za novog povjerenika istekao još sredinom srpnja, dakle prije više od tri mjeseca, Sigurnosno obavještajna agencija (SOA), kako doznajemo u Saboru, još nije obavila sigurnosnu provjeru kandidata. A da SOA i nema baš velikog posla pri provjeri kandidata za povjerenika govori činjenica da je od petero kandidata koji su se ljetos javili na natječaj, u završnici izbora ostalo samo dvoje.
Drugi pokušaj
Jedan od pet kandidata, novinar Anton Filić, eliminiran je iz utrke jer nije zadovoljio formalne uvjete, a dvije kandidatkinje, Kata Lerotić i Andrijana Ćelap, obje službenice u državnoj upravi - povukle su kandidature. U utrci su ostali samo predavač na privatnom veleučilištu Baltazar u Zaprešiću Zoran Pičuljan te pravnica u Uredu za pravo na pristup informacijama Dubravka Bevandić.
Da bi natječaj bio valjan, u završnicu izbora prema zakonu mora ući najmanje dvoje kandidata. A taj zakonski minimum zadovoljen je tek iz drugog pokušaja. Naime, na prvi natječaj za povjerenika za informiranje koji je Sabor raspisao u travnju ove godine, javio se samo jedan kandidat - Zoran Pičuljan, nakon čega je Sabor poništio natječaj i u lipnju raspisao novi. Pičuljan se javio i na novi natječaj te u finalu ostao sa samo jednom protukandidatkinjom.
Ured povjerenika za informiranje jedna je od ključnih antikorupcijskih institucija u Hrvatskoj. Zadaća mu je nadzirati transparentnost tijela javne vlasti i pomagati građanima čije je pravo na pristup informacijama prekršeno. Kako je onda moguće da za tu važnu javnu funkciju čije temelje je postavila prva povjerenica Musa i koja za hrvatske okolnosti jamči i solidnu plaću više od 15.000 kuna vlada slabašan interes?
Objašnjenje bi moglo ležati u prilično raširenom uvjerenju da su natječaji za takve pozicije tek predstava za javnost jer su odabranici politički dogovoreni još prije njihova raspisivanja pa kandidati bez snažnih političkih veza više ne žele “statirati”. Prema neslužbenim informacijama koje cure iz saborskih kuloara, čini se da se u slučaju novog povjerenika za informiranje ponavlja isti obrazac kojem smo svjedočili pri nedavnom izboru Povjerenstva za pravo na pristup informacijama, ustavnih sudaca, članova nadzornih odbora HRT-a i slično... U ovom slučaju, prema neslužbenim informacijama koje doznajemo u stranačkim klubovima u Saboru, već unaprijed dogovorena osoba za funkciju povjerenika za informiranje je Zoran Pičuljan.
Formalni uvjet
Isti izvori tim unaprijed sklopljenim političkim dogovorom objašnjavaju povlačenje dviju kandidatkinja iz državne uprave koje su zadovoljile formalne uvjete pa povukle kandidature. Zaposlenica u uredu za pravo na pristup informacijama Dubravka Bevandić, tvrde naši izvori, ustrajala je na kandidaturi u samoj završnici samo zato da bi bio zadovoljen formalni uvjet o dvoje kandidata i da se natječaj ne bi morao još jednom ponavljati.
Iako je trenutačno zaposlen kao predavač na Visokom privatnom učilištu Baltazar u Zaprešiću, Pičuljan je većinu karijere proveo na najvišim pozicijama u državnoj upravi, kako u mandatu HDZ-ovih, tako i u mandatu SDP-ovih vlada. Još tijekom devedesetih stekao je diplomatski status u Ministarstvu vanjskih poslova i bio veleposlanik u Češkoj, a nakon 2000. bio je državni tajnik u Ministarstvu uprave i Ministarstvu pravosuđa. U mandatu Milanovićeve vlade od 2012. do 2016. bio je osoba broj dva u Ministarstvu uprave, kojem je na čelu bio Arsen Bauk.
U vezi s njegovim budućim funkcioniranjem na dužnosti povjerenika za informiranje brojne su nepoznanice. Iako je uz rad u državnoj upravi Pičuljan stekao i doktorat pravnih znanosti, postavlja se pitanje može li čovjek koji je karijeru gradio u državnoj administraciji u fazama kad je ona bila iznimno zatvorena prema javnosti, natjerati istu tu administraciju da se otvori prema građanima.
Trenutno radi kao predavač na privatnom veleučilištu
Zoran Pičuljan je posljednje tri profesionalne godine proveo na privatnom Veleučilištu Baltazar u Zaprešiću koje se, iako tijelo s javnim ovlastima, ne može pohvaliti transparentnošću, a 2016. i 2017. bio i dekan.
Na službenim stranicama toga veleučilišta ni u njegovu dekanskom mandatu, a ni danas, nigdje se primjerice ne može pronaći važan i intrigantan podatak - da je među predavačima toga veleučilišta i znameniti Mate Pušeljić, bivši mentor Milijana Brkića u izradi plagiranog diplomskog rada. Pušeljić je 2014. na Policijskoj akademiji dobio otkaz nakon što je ustanovljeno da je u 6 godina plagirano čak 18 diplomskih radova. (S.L.)