Prvi je primjer stigao iz kruga platforme Možemo! i kod starijih, poput mene, koji smo živjeli u bivšoj državi i ne gojimo tugu za mladost koja vodi selektivnoj memoriji, izaziva nerazumijevanje, nezadovoljstvo pače, pa se pitam je li to namjerna provokacija, nepromišljena odluka ili glupost. Milka Planinc, simbol nesposobnosti sustava koji nas je uvjeravao da je Tito živ stvarajući zavjesu iza koje se rušila država, trebala bi dobiti ulicu u Zagrebu.
Ne! Drugi dolazi iz Matice hrvatske, reakcija je na Možemo!, rezolutan i rigidan, pokazujući tako da Matica ne razumije svoju funkciju: prvo su lupetali o Zakonu o jeziku, a sada bi zakonski uređivali imena u javnim prostorima. Mislim da me ne vara osjećaj da je cilj obaju zakona da...