Samoća je nepravedno podcijenjena. Ako mene pitate, velika je uživancija ostati sam. Nikad se nisam osjetio usamljen kad sam bio sam. Hladne ruke usamljenosti mene zagrle, nekima će biti čudno, samo dok sam u društvu, među ljudima, a osobito mi je mučno u zgodama nekakvih velikih pobjeda nogometne reprezentacije probijati se kroz bučne gomile koje pjevaju "Večeras je naša fešta" Tomislava Ivčića.
To je trenutak kad sam sasvim beznadan. Nemam nikoga na čitavom svijetu. "Večeras je naša fešta" je pjesma koja ugasi sunce i istrijebi sav život na planetu. Zbog nje sam na koncu odbacio alkohol. Ne znam jesam li vam to ikad rekao, zašto ne pijem ni vino, ni pivo, ni rakiju, ništa takvo? Zbog stiha "Ko ne pije Dalmatinac nije". Kad sam to čuo,...