Preosebujno, predugo i prepotišteno, samo su neki od negativnih komentara s društvenih mreža na izvedbu hrvatske himne glazbene dive Josipe Lisac uz pratnju pijanista Zvjezdana Ružića koja je izazvala polemike i zasjenila ceremoniju.
- Izvedba himne je izmakla kontroli. Bila je potpuno neprimjerena i čak se moglo vidjeti da je i sam predsjednik Milanović bio iznenađen. Izvođenje himne trebalo bi preciznije urediti zakonom kako ne bi bilo ovakvih slučajeva - rekla nam je Milada Privora, bivša ravnateljica Državnog protokola i šefica protokola predsjednika Republike, a s njom se slaže i komunikacijska stručnjakinja Ankica Mamić.
Ipak, mnogo je onih koji su potpuno oduševljeni avangardnom izvedbom himne i Josipinim bravurama.
- Josipa je bila sjajna, točno kako sam i očekivao. Svatko tko poznaje Josipu znao je kakva će njena interpretacija biti. Himna je podložna umjetničkim interpretacijama, pa i Jimi Hendrix je izveo rock-verziju američke himne još prije 50 godina - rekao je Siniša Škarica, glazbeni urednik i producent, a slično misli i Maja Trstenjak, glazbena kritičarka i urednica Sound Report portala.
- Ako promičemo liberalni svjetonazor, smatram da je bitno da himna bude ispjevana s poštovanjem i ljubavlju, što je Josipa i učinila - rekla je.
- Mi smo navikli na kraću verziju himne od prve dvije strofe, a u ovoj prigodi Josipa Lisac je izvela sve četiri strofe. Ja u tome ne vidim ništa sporno, kao ni u njenoj umjetničkoj interpretaciji - rekao je stručnjak za političku komunikaciju i medije Krešimir Macan, a moderna izvedba himne svidjela se i HDZ-ovcu Gordanu Jandrokoviću, predsjedniku Sabora, koji ju je ocijenio vrlo originalnom.
- Josipa Lisac je himnu otpjevala u svom stilu koji se ne mora svakome sviđati. Meni se svidjelo jer je bilo drugačije. Ovakva izvedba himne je avangardna, a to se i očekuje u ovom trenutku. Zašto bi himna uvijek trebala biti pjevana na isti način - pita glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš.
Mnogi su na društvenim mrežama uočili sličnost završetka Milanovićeva govora sa stihovima pjesme “Zemlja” srpskog benda Ekatarina Velika koji glase: “Ovo je zemlja za nas/Ovo je zemlja za sve naše ljude/Ovo je kuća za nas/Ovo je kuća za svu našu decu”.
- Zanimljivo, mene ta inkluzivna poruka nije podsjetila na Ekatarinu Veliku, nego na pjesmu Woodyja Guthrieja “This Land Is Your Land” - zaključio je Aleksandar Dragaš.
Jagoda Martinčević: Neprepoznatljiva melodija i neartikuliran tekst. Šteta!
Izvjesno je da je izvedba “Lijepe naše” Josipe Lisac gotovo ukrala inaguracijski predsjednički ceremonijal Zorana Milanovića. Sve je prema najavama bilo predvidljivo komorno, neki kažu skromno, jedino je himna probudila duše i glazbene duhove onih koji su nastup naše estradne dive ocijenili ekstravagantnim, u najmanju ruku neprikladnim. Moram se složiti, unatoč osobnim simpatijama prema toj neobičnoj umjetnici koja je za duge karijere bez kompromisa uvijek ostajala svoja, glasom, interpretacijom i izgledom. No s “Lijepom našom” nije joj se posrećilo kao ni drugima koji su je pjevali solo, a bilo ih je.
Razlog je vrlo jednostavan. Hrvatska himna u svom temeljnom obliku nije strukturirana za glas solo. Od samoga početka sredinom 19. st. kada je zborska pjesma Josifa Runjanina zabilježena, njezine su se harmonizacije kretale u krugu zborova i orkestara. Bilo je raznih i različitih obrada, od Ivana pl. Zajca do suvremenog autora Rubena Radice, no do danas se legitimnom zadržala harmonizacija Jakova Gotovca kao jedina koja je uspjela obuhvatiti i pastoralu Mihanovićevih stihova i zanos himničkoga ugođaja. Gotovac je zbog “Lijepe naše”, koju je obradio 1941., četiri godine kasnije gotovo izgubio glavu kada ga je nova vlast uhitila i optužila da je skladao “ustašku himnu”. Dokazivanja su potrajala nekoliko mjeseci, glava je ostala na ramenu skladatelja, a zadovoljstvo traje sve do naših dana.
Do nas je običaj solo izvedbi himni stigao vjerojatno iz Amerike, čija je himna melodijski i harmonijski prikladna takvoj izvedbi, no “Lijepa naša” jednostavno ne odgovara osnovnoj strukturi jer se pretvara u neku vrstu srcedrapateljne popijevke koja s himnom nema ništa. U izvedbi Josipe Lisac, uz na sreću decentnu glasovirsku pratnju, od “Lijepe naše” kakvu poznajemo malo je ostalo. Gotovo neprepoznatljiva melodija i nerazumljivo artikuliran tekst. Šteta! Ako je to bio osobni izbor novog predsjednika, nije se proslavio, ako je pak bio savjet novoizabranih savjetnika, morat će poraditi na glazbenoj kulturi. (Jagoda Martinčević)