Jedna od češćih zabuna potrošača jest da vjeruju kako na svim prehrambenim proizvodima mora stajati informacija o zemlji podrijetla.
To bi u načelu bilo logično, ali nažalost nije pa je tako velik broj proizvoda izuzet od ove obveze – odnosno, točnije bi bilo reći kako ta obveza postoji tek za poneku vrstu namirnica koje redovito konzumiramo.
Naprimjer – na mlijeku prema trenutnim propisima na treba pisati oznaka podrijetla sirovine, a iako brojni proizvođači tu informaciju ipak stavljaju na ambalažu, i dalje je znatno veći broj ovih artikala bez ikakve informacije.
Isto onda vrijedi i za mliječne proizvode pa tako obveza navođenja zemlje podrijetla, naprimjer, ne postoji za sir ili jogurte, sirne namaze i ostale proizvode na mliječnoj bazi.
Zasad prema pravilima EU koje primijenjuje i Hrvatska, zemlja podrijetla obvezna je za svježe voće i povrće, med, ekstradjevičansko i djevičansko maslinovo ulje, ribu, jaja, goveđe meso i proizvode od goveđeg mesa, rashlađeno i smrznuto svinjsko, ovčje i kozje meso te meso peradi.
Kod mesa vrijede posebni propisi – proizvođači su obvezni navoditi i zemlju u kojoj je životinja uzgojena, kao i zemlju u kojoj je zaklana dok kod mljevenog mesa postoji izuzetak – smije se umjesto konkretne zemlje uzgoja i klanja navesti tek informacije je li tu unutar ili izvan EU.
Nije stupilo na snagu
Izuzeci postoje i kod meda kod kojih je postupak označavanja zemlje podrijetla takav da je praktički omogućio patvorenje.
Naime, točna zemlja podrijetla na medu mora pisati ukoliko sirovina u potpunosti dolazi iz jedne zemlje, no u slučaju mješavina meda dovoljno je specificirati dolaze li sirovine iz ili izvan EU, što potrošače praktički onemogućava u dobivanju informacije o stvarnom podrijetlu prilično skupe sirovine koju rado konzumiraju.
Prema najavama EU Komisije, to bi uskoro trebalo biti ispravljeno pa će proizvođači imati obvezu na etiketi navoditi točne zemlje podrijetla čak i u slučajevima mješavina, no dok odluka ne stupi na snagu, primjenjuju se postojeći propisi koji baš i nisu najbolji.
Kod maslinovih ulja navodi se i zemlja podrijetla ulja i zemlja podrijetla ploda, a za sve ostale proizvode vrijedi dosta načelno pravilo koje kaže kako obveza navođenja zemlje podrijetla postoji onda kad bi naziv tog proizvoda potrošača mogao dovesti u zabludu ili ga natjerati da pomisli da dolazi iz neke druge zemlje.
Obveza navođenja zemlje podrijetla ne postoji niti kod uređaja.
Naime, trenutačni propisi kažu kako su obavezne informacije na njima naziv proizvoda, tip i model, naziv pod kojim se prodaje, sastav proizvoda, svojstva i tehnička obilježja proizvoda te naziv i sjedište proizvođača ili uvoznika koji ima sjedište na području EU – ali ne i samo podrijetlo aparata.
Nacionalni propisi
Mnoge zemlje članice, međutim, nacionalnim su legislativama dobrovoljno proširile obvezu navođenja zemlje podrijetla pa tako recimo ova informacija mora pisati na mlijeku i mliječnim proizvodima u Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Litvi, Portugalu, Rumunjskoj i Finskoj.
Popis proizvoda na kojima obavezno mora stajati zemlja podrijetla najviše je proširila Italija u kojoj se ta informacija jedno vrijeme morala navoditi i za rižu, konzerviranu i koncentriranu rajčicu te proizvode od durum brašna, a u Grčkoj zemlja podrijetla piše i za zečetinu kao i za matičnu mliječ.
Hrvatska, očekivano, nije ulagala napor uvoditi ovu obvezu izvan onoga što zahtijeva Unija čime je i sama pristala uz poprilično zbunjujuća pravila koja potrošačima ne donose previše benefita.
Što je, uostalom, u skladu s politikom zaštite potrošača kakvu prakticiramo već godinama.