ZAGREB - Nemojte vrijeđati predsjednika Mesića, izabran je od većine građana. Da postanem predsjednik, Mesiću bih predložio da se sastajemo jednom mjesečno. Veleposlanik Neven Jurica nije smio predstavljati Hrvatsku u UN-u jer ima crne repove iza sebe. Ustaška ikonografija koja prati Thompsona šteti Hrvatskoj i on se toga mora odreći. Za povećanje gospodarske suradnje Hrvatske sa svijetom koristio bih i Titovo ime.
Sve citirane izjave izrečene su proteklih dana u predsjedničkoj kampanji, ali ne pripadaju ni jednom od kandidata ljevice, Josipoviću, Kajinu ili Vesni Pusić. Iza tih riječi stoji predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang.
Isti onaj Hebrang koji je do prije nekoliko tjedana optuživao Mesića da je uništio hrvatski ponos, da brani komunističke krvnike i svojim postupcima vrijeđa vjernike. Hebrang koji je o Titu govorio kao o notornom zločincu, a o Thompsonu kao o vodećem antifašistu i domoljubu.
Kao predsjednički kandidat kojemu predizborne ankete ne daju velike šanse niti za ulazak u drugi krug, a kamoli za finalnu utrku za Pantovčak, Hebrang se počeo prikazivati u posve drugačijem izdanju. Njegovi politički stavovi sve više korespondiraju s općeprihvaćenim društvenim vrijednostima, a grubu i svađalačku retoriku po kojoj je Hebrang bio poznat zamijenili su simpatični i duhoviti nastupi.
Dakle, ne samo da iznosi drugačije stavove, nego je Hebrang posve promijenio i svoju komunikaciju s javnošću. Do jučer teško zamisliva situacija dogodila se i na jednom od sučeljavanja predsjedničkih kandidata: Hebrang je nasmijavao publiku, njemu su ljudi najviše pljeskali.
Ali nisu mu pljeskali jer je pričao viceve o drugima, već je simpatije pridobio uglavnom zato što se šalio na svoj račun. Kada su ga pitali za nadimak, Hebrang je odgovorio da su ga zvali - “Dugi”. I onda dodao - “Pogodite zašto!”. Onima koji su i dalje dvojili zašto je dobio nadimak “Dugi”, Hebrang je odlučio pomoći tako što je iste večeri otišao prošetati modnom pistom kao Varteksov maneken. A nosio je odijelo veličine 118, dakle produženi broj 56. Zbog dugih nogu.
Hebrangov preobražaj iz ukočenog desničara kontroverznih stavova u simpatičnog populistu koji govori ono što birači vole čuti tumači se na različite načine. Prema jednima, Hebrang je shvatio da mu je Pantovčak nedostižan pa se opustio i odlučio odraditi kampanju bez opterećenja. Svoje izvorne stavove vjerojatno nije promijenio, samo ih je prikladno upakirao.
Moguće je, međutim, da je nedavna Sanaderova kritika ipak dala rezultata. Naime, bivši šef HDZ-a zamjerio je Hebrangu da je previše ukočen i tražio od njega da promijeni javne nastupe ako se želi približiti barem drugom krugu koji bi stranci donekle spasio politički obraz. Sanader, koji je u hrvatsku politiku uveo ispraznu formu bez sadržaja, to najbolje zna.