Nema besplatne kave ni snacka, prtljaga samo ručna, buđenje za let u 4 ujutro... Zašto bi itko to plaćao 300 eura?

Čovječe, pa zašto ja ovo plaćam 300 eura?” prolazi mi kroz glavu na zadnjem letu prema Bruxellesu.

Sjedim u propelercu Croatia Airlinesa i pokušavam se sjetiti kad sam zadnji put doživjela da me domaći operater prevozi nekim boljim modelom aviona. Nema niti kave niti keksa, a čak i kad bi me nečime ponudili, nisam sigurna da bih od buke uopće razumjela o čemu govore.

Pijuckam svoju sirotu čašu vode i maštam o onim davnim vremenima kad je Croatia Airlines na svojim letovima nudila onaj famozni paprenjak, a kasnije keksiće s maslinovim uljem iz kojih smo se svi ismijavali.

Nisu oni tu izdvojeni slučaj - pa cijeli niz europskih aviokompanija u posljednjih je nekoliko godina toliko degradirao uslugu na svojim letovima da se danas malotko nije zapitao, a koja je to uopće razlik...