Zokiju su u utorak vatrogasci skinuli dimnjak. Super zbog prolaznika, stanara te zgrade, a i samog Zokija. Zoki je susjed iz ulice, ali i predsjednik. Moja zgrada će samoorganiziranjem skinuti dimnjak. Ne možemo čekati da dođemo na red kod vatrogasaca, iako bi nam to bilo jeftinije. U gradskoj je upravi zbog Zokijeva dimnjaka bila frka. Uostalom, postoji razlog zašto su neki ljudi čuvani zbog svog položaja, to smo dogovorili.
Naravno, nitko se ne usudi nešto zeznuti, ne može se dogoditi da predsjednika tretiraju kao i ostale građane, iako vatrogasci svoj posao odrade na isti način. Ne mogu zeznuti građane i znaju da kada pomažu drugima, to rade kao i sebi. Zokiju su ostavili ružno napuknuti dimnjak. Dragi Bog zna zašto su mu ostavili taj dimnjak, ali ako padne, ja ću prvi znati. Kvragu!
Lovu za naše dimnjake će nam možda vratiti, potrebno je najmanje pet papira koje će napisati pet različitih stručnjaka da dođemo do toga. Tako piše u zakonu, nema tu zezanja. U istom zakonu piše i da će za dio građana Hrvatske država platiti potpunu obnovu, one na Baniji.
Ustvari, tako će pisati ako se prihvate dopune koje je ministar Darko Horvat predložio uime Plenkovića. Plenković je rekao bitnu stvar o obnovi, to su ogromni novci. To je novac svih nas. Kazao je i da su mnogi od ljudi na tom području, iako im je ponuđen adekvatan smještaj, odlučili ostati kod svojih kuća. Ostalo znamo, na galamu i na brzinu smo odlučili pomoći tim ljudima da ostanu doma. Nabavljani su i nabavljaju se kontejneri, kamp-kućice, sve kako bi ljudi ostali na svojim adresama. To je bila strateška odluka, ostaviti ljude na svome, pa makar i u trenutno lošim uvjetima.
U drugim bi državama, neka Izrael ne zamjeri, država sve prebacila na novo područje, dala im neku zemlju, stanove u na brzinu sagrađenim zgradama i tako riješila problem. Mi smo se, radi humanosti, odlučili za skuplju verziju. Svi ćemo je platiti, ne postoji nitko tko će to izbjeći jer poreze moramo plaćati. Ima to smisla, zagovornike takvog pristupa ćemo naći svagdje oko sebe, svi želimo da ljudi imaju što prije svoj stari život.
Uostalom, ona frizerka iz Petrinje nam je svima rekla da ostaje u Petrinji jer je tom gradu potreban život i zato je otvorila salon, tri tjedna nakon potresa. Rekla je da je frizura, šišanje, onaj mali pokazatelj ljudima da imaju normalan život, da se urede, uljepšaju i stvore si privid normalnosti, kao da je sve u redu.
Ali, nešto ne štima u toj brizi. Selektivna je, kao milost moćnih. Nije normalno da se odlukom premijera jednako bogati i jednako siromašni građani dijele po principu teritorija.
Onima na potpomognutom području će cijela država, svi mi, sanirati štetu, isti takvi u Sisku će plaćati 20 posto. To nema smisla. Riječ je o obnovi doma, a ako država sudjeluje, onda to mora biti prema principu oštećenja i financijskih mogućnosti svakog pojedinog. Onaj koji ima mogućnost obnoviti svoj dom, ima to bez obzira je li u Petrinji ili Sisku. Nije siromašnima u Zagorju bolje nego onima u Petrinji.
Niti Zagrepčanima. Nema logike ni zdravog razuma u odluci da se jednima pomaže maksimalno, a drugima pod uvjetima. Žrtve su ljudi, a ne ekonomska područja. Ne razumije li to Vlada, Plenković i njegov ministar Horvat, onda im nije jasno ni što je vlast i zašto su izabrani. Ne zato da dijele milost novcem građana, nego da omoguće napredak za sve. Ljudima se ne može davati njihovo pravo, oni ga već imaju. Ako to ne vide, onda imamo problem. Puno veći od Banije.