Brkati muškarci u narodnim nošnjama podnapili su se domaćim vinom i veselo zapjevali o svojoj domovini: "Tu je rođen maršal Tito, naše ime ponosito, ko heroja ceo svet ga zna. Blago zemlji što ga ima, pamtiće se vekovima. Živela Jugoslavija!" Međutim, godina je 1989. i Jugoslavija je na izmaku. Jugoslaviju samo što nisu iskopčali s aparata. Uskoro nitko više neće zaljubljeno pjevati o njoj, pogotovo u Sinju.
Da se u kolovozu 1990., kratko nakon što je HDZ došao na vlast, neki mangup ušuljao na svečani prijem alkarskog vojvode i iznenada zaderao koliko ga grlo nosi: "Živeeela Jugoslavijaaa", prisutni bi poskočili kao da im je tkogod gurnuo prst u guzicu. Pogledali bi pjevača s mješavinom zatečenosti, nelagode, bijesa i sumnje da se radi o...