NENAD POLIMAC OPRAŠTA SE OD SVOG DUGOGODIŠNJEG KOLEGE 'Bio je najveći talent naše generacije: Sjeo bi za pisaću mašinu i riječi su mu samo navirale'

S Denisom Kuljišem napisao sam svoju prvu seriju tekstova za Omladinski tjednik 1972. godine, bavili smo se problemima radničke, seoske i studentske omladine o kojima manje-više nismo imali pojma. On bi sjeo za pisaću mašinu i riječi su mu samo navirale: ja bih dodao poneku rečenicu, no da njega nije bilo, ne bi bilo ni serijala.

Denis je naprosto od starta bio talentiran pisac, dok sam ja bi strašno zakočen slažući riječi: tek sam se poslije oslobodio, no tema je morala biti po mom ukusu. Opredijelio sam se za film, a Denis - koji je iz ne znam kojeg razloga studirao filologiju, to što mu je sociologija bila pod B lakše je shvatljivo, bar je mogao brbljati sa svojim profesorom Stipom Šuvarom - nikako da pronađe pravi teren. Čak je pisao i romane pod velikim utjecajem Iana Fleming...