Vezu s Hrvatima Papa Franjo gradio je još prije nego je postao nadbiskup Bergoglio, kroz odnose s hrvatskim svećenicima u Argentini. Prvi Bergogliov ispovjednik prije 30 godina bio je isusovac, pater Nikola Mihaljević, svećenik poznat po izrazitoj skromnost (stanovao je na brodu na delti kraj Buenos Airesa) kojom je utjecao na kasniji nadbiskupov način života.
Posljednji Bergogliov osobni ispovjednik prije nego je izabran za Papu, bio je, pak, franjevac fra Berislav Ostojić. Iako isusovac, Bergoglio je bio izrazito priklonjen franjevcima jer je dijelio njihovu otvorenost prema narodu i izravnom radu s ljudima. Fra Ostojić je župnik crkve u Jose ingenierosu u Buenos Airesu i, kao i njegov brat fra Jordan Ostojić koji tamo vodi centar “Kardinal Stepinac” pripada franjevačkoj provinciji svetog Jeronima sa sjedištem u Zadru.
Pozdravljao Bozanića
Fra Berislav Ostojić novoga je papu novinarima opisao kao staloženog i izrazito inteligentnog čovjeka koji je uvijek bio dostupan. Najviše je vremena posvećivao običnim ljudima a godinama je puno radio i sa svećenicima koji brinu o djeci bez roditelja, s caritasom i najsiromašnijima i najzapuštenijima, stanovnicima favela. Fra Ostojić se prisjetio i kako mu je Bergoglio svaki put kad je odlazio kući u Hrvatsku govorio da pozdravi kardinala Bozanića, s kojim se družio i u Rimu.
Nemoguće provjeriti
O papi Franji čulo se ovih prvih sati njegova pontifikata mnogo priča, koje naravno nije moguće provjeriti, pa kruže kao gossip ili urbana legenda - ali nema sumnje da će već sljedećih dana otpasti one nevjerodostojne.
Naprosto, njegov izbor nije bio očekivan, pa se ni novinari nisu snabdjeli ni biografijama (koje se mogu naći) ni pikanterijama (koje su sočnije, ali i teže provjerljive). Poznata je tvrdnja da nije, kao isusovački provincijal, zaštitio dvojicu isusovaca koje je progonila vojna hunta i koji su mučeni, ali nisu ubijeni poput 30.000 drugih Argentinaca, među kojima su bile i redovnice i svećenici.
Čulo se da je izlazio s djevojkom, ali da je prevladala svećenička vokacija, pa se s 21 godinom ostavio zemaljske ljubavi i stupio na put posvećenosti Bogu.
Čitali smo da je stanovao s ostarjelim i onemoćalim isusovcem, subratom iz reda, kojega je njegovao i za koga je kuhao. Navedeno je i prezime Ognjenović. Jedini Ognjenović koga nalazimo u redovima argentinskog svećenstva bio je Emilio Ogńénovich (1923-2011), rođen u Olavarríji u obitelji iseljenika iz Hrvatske (Ognjenović je slavonsko prezime, ima i katolika i pravoslavnih), bio je pomoćni biskup u Bahíji Blanci od 1979, a od 1982. do 2000. bio je prvo biskup pa nadbiskup Mercedesa i Lujána.
Oštra razilaženja
Pouzdano je da je on jedan od biskupa koji su i sadašnjeg papu zaredili za biskupa, pa je i preko njega teklo apostolsko nasljeđe od Isusovih učenika neprekidno do pape Franje.
Oko njegove uloge u suvremenoj argentinskoj crkvenoj povijesti postoje oštra razilaženja, koja su uostalom tipična za argentinsko društvo (napučeno mahom emigrantima iz Italije, a mnogi su i iz Hrvatske, dakle ništa čudno). Po jednima je bio pristalica hunte, po drugima je bio autentičan pomiritelj, posrednik pri pomirbi vojnih krugova i gerilaca.