Ključni problem rebalansa proračuna i proračunskih očekivanja za godine koje dolaze jest očita činjenica da će se bazirati na previše optimističnim očekivanjima. Brojevi koje je spominjao ministar Zdravko Marić očito se temelje na projekcijama koje su rađene u kolovozu ili rujnu. U međuvremenu je dramatično pogoršanje epidemiološke situacije koju gledamo u cijeloj Europi prisililo niz europskih vlada da značajno zaoštre epidemiološke mjere. Potrošačima je splasnulo samopouzdanje, optimizam poduzetnika nestao je s horizonta.
Već dva-tri tjedna najozbiljniji europski ekonomisti stoga govore da Stari kontinent ide prema recesiji s dvostrukim dnom. Potpuno je jasno da u 2020. godini Europa neće vidjeti oporavak. Nakon što je Angela Merkel u Njemačkoj proglasila neku vrstu polu-lockdowna, eksperti su počeli spekulirati da ni u 2021. ne smijemo očekivati naglo oživljavanje aktivnosti nego stagnaciju, i to čak pod uvjetom da u prvoj polovini sljedeće godine čovječanstvo nekako zauzda covid-19 pandemiju.
U takvom europskom kontekstu nema dileme da mala i ovisna Hrvatska trenutačno preoptimistično planira premali gospodarski pad ove godine (samo -8 posto), a preveliki rast sljedeće godine (+5 posto). To znači da su nerealno planirani i proračunski prihodi te će sigurno doći do daljnjeg produbljivanja deficita proračuna opće države koji je dosegao alarmantnih 29,5 milijardi kuna, kao i do novog značajnog povećanja omjera javnog duga i BDP-a. Taj omjer u ovoj godini obilježenoj covidom raste strelovito i već je iznad 85 posto, što je za zemlju poput Hrvatske jako puno, previše. Ukratko: mete temeljnih parametara bit će promašene.
Iako je preoptimistično planiranje jedan od najozbiljnijih rizika u ekonomiji, bilo bi nepristojno optužiti Vladu za neprimjerenu reakciju. Nitko nije mogao planirati ni prvi ni drugi dio pandemije.
Ključna dilema jest je li Vlada trebala hrabrije krenuti sa stimulansima za hrvatske kompanije. Tko tu kaže da zna što točno treba napraviti, podjednako je pametan kao i onaj tko tvrdi da mu je dobro poznato što sve možemo očekivati od covid-19 pandemije. Činjenica jest da niz vlada nije imao nikakvog izbora nego dramatično rastegnuti fiskalne i monetarne politike. Velika Britanija je dogurala do deficita od 271 milijardu dolara, Sjedinjene Države do 3100 milijardi. Sve to otišlo je nestvarno daleko, baš kao i život u svijetu mašte nekad ozbiljnih zemalja poput Italije koja je sama sebi i Europi prodavala bizarnu priču da će svoj deficit dovesti u sklad s pravilima EU do 2023. godine.
Sada, kad je zbog novog vala slučajeva postalo jasno da od oporavka neće biti ništa, sigurno je da ni njemački ministar financija više neće ostati na tvrdoj liniji obrane pravila o proračunskim deficitima unutar EU, kao što ih je branio krajem rujna, a niti Hrvatska se više ne bi trebala naročito opterećivati maastrichtskim budžetskim kriterijima za 2021. godinu kako bi si osigurala siguran ulazak u eurozonu, odnosno uvođenje eura. Europa i Hrvatska doslovno su u izvanrednom stanju te će sigurno doći do redefiniranja zajedničkih financijskih okvira, ako nakon ove pandemije uopće preživi ono što se naziva europskim zajedništvom.