Rat se vodi tenkovima i haubicama, danas dronovima, i onda kasnije godinama u besanim noćima, u svađama u birtiji i za kuhinjskim stolom, u osamljenosti i patnji za koju misliš da je nitko drugi ne poznaje. Jer to je priroda velikog bola: na televiziji i svuda oko tebe nasmijana lica, uvjeren si da se to samo tebi događa.
Sam si, potpuno si sam.
Zato je u vojnom mimohodu u Zagrebu uoči 30. obljetnice Oluje ostala jedna velika rupa. Spremni smo za obranu, za novi rat?
Rado bih gledala drugu vojnu paradu, u kojoj bi značajno mjesto zauzimali stručnjaci za liječenje i ublažavanje ratnih trauma. Ponosno bi stupale medicinske sestre i liječnici, oni s odjela za liječenje alkoholizma ili iz ordinacija obiteljske medicine u pojasu poharanom ratom, a to je barem trećina zemlje. Uz njih stotin...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....