Svatko tko je ikada nazvao Dance hladnima trebao je u subotu na večer nakucati veliko pismo isprike čitavoj naciji, jer ono čemu smo svjedočili u središtu Kopenhagena u 20 sati i koju minutu nakon što je Martin Braithwaite u sudačkoj nadoknadi protiv Walesa zabio za 4:0 nula i četvrtfinale - sasjeklo je takvu laž u korijenu. Masovno slavlje bilo ja na granici otimanja kontroli, palile su se baklje i bacale petarde, pristojni ljudi zalijevali su se pivom, od silnog alkohola povraćalo se po ulicama. Prvi hrvatski navijači koji su počeli pristizati za našu utakmicu protiv Španjolske u ponedjeljak, uklopili su se u ovo kolektivno ludilo bez ikakvih problema.
- Modrić, Mandžukić - govorili bi nam Danci i dizali palac gore.
- Zajedno do finala - komentirali su obećavši nam podršku u ponedjeljak.
- Može, nadam se tom finalu, rezultatu 1:1 i onda jedanaestercima - zasolio sam im ranu iz osmine finala otprije tri godine iz Rusije.
Svuda naši ljudi
Odsjeli smo u hostelu u kojem su nam zeznuli stvar s rezervacijama. Čovjek na recepciji obratio nam se na hrvatskom i rekao da ne brinemo, jer će on sve riješiti. Mladić se zove Stefan Karapandža, iz Slavonskog Broda je, bivši je hrvatski rukometni reprezentativac u mlađim kategorijama, i desno krilo PPD-a Zagreb. Sa svojih je 18 došao je živjeti u Kopenhagen, ovdje je završio studij hotelijerstva. Od velike je pomoći hrvatskim navijačima koji su u Danskoj prvi puta.
- Oduvijek sam imao želju otići van, odluka je pala na Dansku, jer mi je mama ovdje imala prijateljicu. Došao sam s 18 godina sa svojom djevojkom, u međuvremenu smo se razišli, pa sada živi s drugom, Argentinkom koju sam upoznao kao gošću u hostelu u kojem radim. Dosta dobro sam se snašao, znanje njemačkog mi je pomoglo jer je danski vrlo sličan, pomalo govorim i danski, ali za neke teže razgovore ipak se koristim engleskim - priča nam Stefan.
Kaže da mu životni planovi nisu nužno vezani za Dansku, ali je siguran da se u Hrvatsku više neće vraćati, jer je upoznao prilike i prednosti zapada, koje u našoj domovini, nažalost, ne bi imao. Danci mu se sviđaju kao vrlo otvoren, opušten i prijateljski nastrojen narod koji cijeni Hrvate, osobito preko nogometa i tamo vrlo popularnog rukometa.
- Ovdje ima dosta Hrvata koji su doselili, ali i potomaka onih koji su ovdje došli živjeti tijekom rata. Ja sam primio danas već desetak njih, tako da se može očekivati da će naša reprezentacija na stadionu imati veliku podršku. Vjerujem da će pomoći i Danci - kaže Stefan.
Na ulici susrećemo 21-godišnjeg Gorana Barnjaka, rođenog u Danskoj kako ogrnut hrvatskom zastavom presreće grupice hrvatskih navijača. Naglašava da je iz "miješanog braka", a uskoro će nam pojasniti zašto je to njemu važno.
- Tata je Hrvat iz Mostara, mama je Bošnjakinja iz Mostara, oboje su pobjegli od rata iz svojeg grada u Dansku i ovdje se upoznali. I to na rođendanskom slavlju jednog Srbina. Ja eto idem ulicama Kopenhagena jer želim pozdraviti sve naše navijače - priča nam Goran.
Top tema
Nestvarne scene danskog slavlja prelijevale su se ulicama Kopenhagena do duboko u noć, evo jedne ilustracije, dok stotine ljudi s nacionalnim obilježjima luduju, policajac i policajka koji paze na red, obojenih lica danskim zastavama, diskretno kupe s poda prazne boce i bacaju ih u smeće. Vrijeme je to otprilike kada će do Danske doći najgora vijest za naše navijače - Ivan Perišić je pozitivan na Covid testu i propušta Španjolsku. To je top tema i u nedjelju. Slučajno susrećemo čovjeka koji nam prenosi prvu Ivanovu reakciju - njegovog bratića, prvog rođaka, koji je u subotu ujutro sletio zrakoplovom iz Splita, Petra Perišića. Taman je dolazio s testiranja na koronavirus. Njegov test bio je negativan, za razliku od onog koji je dan ranije napravio bratić mu Ivan.
- Ivan se nije cijepio, skoro nijedan igrač iz Intera nije bio cijepljen. Čuli smo se u subotu nakon informacije da je pozitivan. Naravno da je bio u šoku, kao i svi mi. Mogu samo zamisliti kako mu je doista bilo, ali on je nevjerojatno sazrio, kao igrač i kao čovjek. Rekao mi je: A što sada, ja ne mogu, ali dečki će uskočiti i stisnuti - govori nam Petar Perišić.
Na sebi ima dres hrvatske reprezentacije, dakako onaj s brojem 4 kojemu na leđima piše "Perišić". Iako je u Kopenhagen sletio s negativnim covid-testom, odlučio je i ovdje napraviti jedan, kako bi bio siguran da može na utakmicu, a trebat će mu i za povratak kući. Važni su jednako kao i osobni dokumenti i ulaznice za utakmicu. Danci ih rade besplatno 0-24 i može se naći nekoliko punktova na području grada. Jučer oko podneva na ulicama se već moglo vidjeti više prepoznatljivih kockastih dresova, a u popodnevnim i večernjim satima Hrvati su dobrano popunili danske pivnice i kafiće. Hrvatska će imati enormnu podršku na stadionu, međutim, u najavama su naši navijači oprezni, a svi ističu samo jedno ime koje ne mogu prežaliti - Ivan Perišić.
Puno optimizma
- Jako će nedostajati, ali koga nema bez njega se mora. Nadamo se da će zaigrati Olmo, naši ga dobro znaju, pa znaju i njegove finte, lakše ćemo na kraj s njim - pričaju nam Blago Jurčević i Ivan Serdarušić, mladići iz Tomislavgrada, koji su u nedjelju ujutro sletjeli u Kopenhagen iz Beča, gdje već osam godina rade na "baušteli". Oni su optimisti, nude rezultat od 3:1 i 2:0 za Hrvatsku.
Igor Barlović, Domagoj Bešlić, Nikola Brdarić reprezentaciju u Kopenhagen su došli podržati iz Samobora. I oni, dakako, žale za Ivanom, ali nude i rješenje za njegovu poziciju.
- Mislav Oršić je najlogičnije rješenje. Čovjek igra tu poziciju, ubojit je i vrhunskoj je formi - nude trojica Samoboraca izborniku Daliću svojeg favorita i svoje argumente. Ponedjeljak je u Kopenhagenu rezerviran za Vatrene i njihove fanove. U slučaju pobjede zasigurno slijedi repriza ludila subotnje večeri.