Prvi put par se javio u matični ured u Splitu da prijavi svoje nedavno rođene blizance. Brzo su se vratili kući jer im je službenica rekla da 'papiri još nisu stigli iz bolnice' i da dođu drugi tjedan.
Tada nisu ni slutili da jedan od dječaka neće biti živ drugi tjedan.
Nakon stravičnog saznanja da su izgubili svoju bebu, u mrtvačnici su im objasnili proceduru. Morali su prijaviti smrt, prisjeća se mama.
- Nitko vas u tom trenutku ne može poštediti te surove administracije. Nitko vas ne pita 'kako ste', nitko niti ne izrazi sućut. Samo vas zatrpavaju hrpom stvari koje jednostavno morate obaviti. I obavljate, gurate, opet s nekom snagom koju do sada niste imali, navodi majka.
Znala je da roditelji, ako nisu vjenčani, moraju potpisati 'izjavu o očinstvu' odnosno izjavu kojom muškarac potvrđuje da je otac djece. No, ono što su čuli u matičnom uredu ih je šokiralo.
- Jedno dijete je preminulo i ne možete priznati očinstvo mrtvoj bebi, ali živoj možete, izjavila je službenica ravnodušno.
'Dakle, tata blizanaca, sjedi pored mene, priznaje očinstvo Dominiku (živoj bebi), a Borni (koji je živio tri tjedna), ne može. U šoku, rekli smo joj da beba nije rođena mrtva, to maleno biće borilo se junački sa svih svojih 610 grama, puna 3 tjedna. Živio je i disao, živio je i ima tatu... Bili smo prošli tjedan kad je bio živ, imamo potvrdu...'
- Ne, zakon vas nije predvidio, žao nam je, rekla je službenica.
I tako su im izdali rodne listove - Dominik je dobio tatino prezime, a Borna majčino prezime, iako je upisan u knjigu rođenih kao blizanac. U rodnom listu pokojnog djeteta sad stoji da podaci o djetetu nisu poznati.
'Otac sjedi pored mene, potpisuje izjavu za prvu bebu, a za drugu ne može... Plakala sam. Pa moje dijete ima oca. I to ne bilo kakvog, oca punog ljubavi, oca koji je svoga sina sam vozio na svoj vječni počinak. Sjećam se, imali smo pravo na besplatan prijevoz našeg malog Anđela iz Splita na groblje u Zadru. A njegov tata je rekao: 'Ja neću da ga drugi voze. Mi smo ga donijeli na ovaj svijet mi ćemo ga ispratititi. Naš Anđeo putovao je s nama do Zadra, u svom malom bijelom krevetiću. I nije bilo čudno, nije bilo teško. Bilo je baš onako kako je trebalo biti. Bio je s nama, po prvi put sam, bez aparata, vozili smo se polako i mislili, a što će biti s Dominikom, molili Boga da ga braco čuva. Odlučili smo, iako je službeno Jurkin, na njegovom vječnom počinku pisat će prezime njegovog tate. I stoji - Borna Ivan Vidaković!', napisala je majka na svom blogu Iskustva mame palčića .
Nije stala na tome, pisala je mail Ministarstvu obitelji i dobila odgovor nakon pola godine. Sad se sprema u novu borbu, da njihov sin bude iznova upisan u knjigu i da rubrika 'podaci o ocu', napokon bude popunjena te da se nekim novim roditeljima nikad ne desi slična situacija.