Jedan od onih koji više ne smiju u kuću u centru Siska je i SDP-ovac Davorko Vidović. U toj lijepoj secesijskoj kući već dugo ne živi, ali je za nju vezan; u nju se "priženio", u njoj su mu se rodila djeca... Mrsko mu je i slikati se ispred kuće, "ima ljudi koji su znatno više stradali, ja imam krov nad glavom", govori nam dok mu prilaze susjedi, žale se na statičare koji su im, kažu, dosta grubo objavili smrtne presude za njihove kuće...
Kao što je Vidoviću rat bio inspiracija da napiše himnu o Sisku, i od kuće u centru Siska koju je naslijedila njegova supruga od svojih roditelja oprostio se poetski: "Bilo je dovoljno svega pet-šest minuta da uđu, pogledaju i presude ono što je i meni bilo očito. Ali sam se ipak nadao. Meni toliko draga crvena boja, boja života, krvi, rađanja, izlazećeg sunca, vatre. Sada je označila boju smrti kuće, nestanak, ruševinu, opasnost. Odoše statičari dalje, a ja stojim na kiši i kao da se ispričavam kući. Kući! Kao da sam kriv jer ju nisam uspio zaštititi onoliko koliko je ona štitila mene i moje. U njenom su podrumu moje djevojčice s Reksom i bakom i djedom osluškivale udare granata koje su padale na Sisak i ja sam nekako bio siguran da će ih kuća sačuvati.
Pamćenje zidova
Zidovi pamte rađanja, zaruke, svadbe, karmine. U ladicama su još uvijek stari albumi s još starijim fotografijama ljudi koji su ovdje obitavali, pisma koje je Mladen pisao majci prije strijeljanja, filmovi super 8 s mojom djecom koja se igraju, uče prve korake, možda još ponegdje i neka lutka ili medo. Sada su na podovima razbacane knjige, leže razbacani pobjednički pokali s teniskih turnira moga tasta, čitava sažeta povijest onoga građanskog Siska i generacije koje su ga njegovale od austrougarskih vremena sada je rasuta pod prašinom i krečom..."
Vidović kaže da ga ne zanima obnova zgrada nego obnova života u Sisku. Strah ga je da će za par mjeseci pasti u zaborav. "Nije pitanje kako ćemo srediti štetu. Hoćemo. Ključno je što će biti sa Siskom za deset godina.
Posljednja opomena
Ovaj potres je sad posljednji poziv da osmislimo regionalni razvoj, sjetimo se svojih potencijala, veliki test na kojemu trebamo opravdati smisao postojanja države. Ili ćemo skroz potonuti. Sada se ne spašava samo grad od fizičkog stradanja, nego i njegova buduća sudbina, a to se može samo planski, sustavno, vizionarski".
Planira okupiti sve zastupnike iz VI. izborne jedinice, neovisno o stranačkom članstvu, već im je dao neformalni naziv: Banijska svitanja, i inzistirat će da Vlada redovito informira Sabor o stanju i viziji Banije. "Inače nas ni ne treba bit' u Saboru", kaže.