Dva specijalna skenera teška 400 kilograma, od kojih svaki košta 200.000 eura, trenutačno u vojnom arhivu bivše JNA u Beogradu rade punom parom na skeniranju 40.000 aerofotosnimaka iz Hrvatske, koje su 1968. snimali avioni po cijeloj bivšoj državi.
U Europi ima samo nekoliko takvih skenera jer su moderne države odavno prešle na digitalni oblik snimanja, pa će jedan jedini takav u vlasništvu Hrvatske, koji se nalazi u prostoriji Državne geodetske uprave (DGU) u Gruškoj 20 u Zagrebu, uskoro postati raritetan podsjetnik na nekadašnji način pretvaranja celuloznih aerosnimki u digitalni format.
Međutim, on mora obavljati tekuće poslove u DGU, pa je nastao problem gdje naći dva takva skenera. Kada su u DGU i ministarstvu prije nekoliko mjeseci već pomislili da od toga ništa, uskočili su naši susjedi. Srbi posjeduju dva skenera i počeli su s poslom 5. lipnja ove godine. Međutim, onda su naši stručnjaci iz Ministarstva graditeljstva i Državne geodetske uprave shvatili da posao ide presporo. Nakon dugih diplomatskih razgovora, u koje se uključilo i Ministarstvo pravosuđa te Ministarstvo vanjskih poslova, jedan skener su nam posudili Makedonci, a drugi Slovenci. Oni su upravo na putu prema Beogradu. Trenutačno tamo posao odrađuje desetak srpskih geodeta, a zbog dvaju novih skenera morat će ih zaposliti još barem toliko. O samom skeneru se, pak, brine stručnjak iz Njemačke. Pravi međunarodni timski rad!
Posudba skenera
Riječ je o stroju koji, otkriva nam Danko Markovinović, predsjednik DGU i odnedavno potpredsjednik Europske udruge geodeta (CLGE), zahtijeva poseban transport.
- Mora se rastaviti, određeni dijelovi uređaja zasebno transportirati i zatim se sastaviti. Mora se i tijekom rada stalno nadzirati. Riječ o zaista vrlo posebnom uređaju, a zato i košta toliko. Kod nas nije bilo stručnjaka koji zna baratati njime pa smo morali unajmiti jednog iz Njemačke - objašnjava Markovinović. Na pitanje koliko će nas koštati unajmljivanje skenera od Makedonaca i Slovenaca te usluga njemačkog stručnjaka, odgovara kako je posudba skenera donekle besplatna.
Potvrda i snimka
- A koliko će nas koštati taj njemački stručnjak, znat ću za mjesec dana kada nam ispostavi račun - kaže ravnatelj DGU, dodajući da, na neki način, ni skeneri nisu besplatni, a niti mukotrpan posao skeniranja koje obavljaju zaposlenici srpskoga državnog geodetskog ureda.
- Srbija, Crna Gora i Albanija kreću u legalizaciju svojih ilegalnih objekata. Ne znam hoće li oni to napraviti na način kao što smo mi uradili, ali oni to moraju i žele riješiti, iz istih razloga. Mi iz DGU ih već dulje vrijeme savjetujemo kako da to učine. Samo u Srbiji ima oko milijun i 300 tisuća ilegalnih građevina - ističe Markovinović.
Koliko je bitno skeniranje stanja iz davne 1968., obilježene vrhuncem euforije hipi pokreta, dokazuje podatak da su građani lani predali samo 69 uvjerenja da je njihova građevina sagrađena prije 1968., što automatski znači da je legalna i da neće morati plaćati geodete, arhitekte, naknade i doprinose kao oni koji su gradili nakon te godine. Međutim, od početka ove godine do 1. srpnja, kada je istekao rok za predaju zahtjeva za legalizaciju, područni uredi za graditeljstvo zaprimili su ukupno 131 tisuću takvih zahtjeva. Naime, bez obzira na to ima li vlasnik nekretnine potvrdu da mu je kuća sagrađena prije 15. veljače 1968., to se neće uvažiti dok ne dođu snimke iz Beograda na kojima će se vidjeti je li na nekoj čestici te godine postojala kuća koja postoji i danas, i to u istim gabaritima.
Skidanje prašine
Kada će skeniranje biti završeno, nitko nam nije mogao odgovoriti. Prema davnim najavama ministrice Anke Mrak Taritaš, prvi snimci u digitalnoj verziji trebali su doći još prije desetak dana. Zašto nisu, ne zna nitko, ali doznajemo da će najvjerojatnije sve doći u komadu, dakle svih 40.000 avionskih snimki.
- Kada stignu još ta dva skenera, sve će ići brže. Za skeniranje jedne od 40.000 snimki treba pet do sedam minuta. Budući da smo nekad bili jedna držva, avion je, primjerice, preletio iz Bihaća preko Plitvica i dalje. Dakle, treba prvo odrediti granice. Zatim doslovno treba skinuti prašinu s tih snimki - objašnjava Markovinović.
Na kraju, kada snimke dođu i budu objavljene, netko će se veseliti jer će svoju kuću vidjeti u prošlosti, točnije 15. veljače 1968. godine, a netko tugovati jer je sagrađena koji mjesec kasnije. I taj će morati platiti legalizaciju, isto kao i susjed koji je kuću ilegalno sagradio prije tri godine.
Čak 500.000 zahtjeva za legalizaciju?
U utorak 9. srpnja ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš otkrit će koliki je konačan broj zahtjeva za legalizaciju, čiji je rok za predaju istekao 1. srpnja ove godine. Iako su do prije tjedan dana optimistične prognoze iz Ministarstva graditeljstva govorile da bi moglo biti ukupno 300 tisuća zahtjeva, neslužbeno doznajemo da bi ih moglo biti mnogo više, čak 500 tisuća! Podsjetimo, ministrica je još do prije nekoliko mjeseci skromno očekivala 100.000 zahtjeva, nadajući se većem odazivu. Čini se da će konačna brojka zahtjeva koja se posljednjih tjedana prikupljala iz svih područnih ureda iznenaditi čak i nju.