Predložene zakonske odredbe, dva nacrta zakona kojima se želi provesti reforma sustava znanosti i visokoga obrazovanja, ovlašćuju ministra znanosti da upravlja sustavom znanstveno-istraživačke i visoko-obrazovne djelatnosti.
"Ali on to ne smije, ni temeljem Ustava i dosadašnjih odluka Ustavnog suda, ni temeljem međunarodnih dokumenata koje su supotpisali i hrvatski ministri znanosti. Osim toga, sveučilište je izvanjski neupravljivo. Ako se visokom obrazovanju nametne izvanjska uprava, pretvara ga se u okovanu srednju školu. Ako se naruši redovito poslovanje znanstvenih istraživanja i visokog obrazovanja, narod biva lišen budućnosti, ostaje bez ključnog izvora kulture, glavnog generatora znanja, bez inovativnosti, demokratičnosti, osobne i društvene dobrobiti, koja počiva na auto-poetskim, visokospecijaliziranim znanjima. Nije na ministru da politički upravlja sveučilištem već da osigura optimalne uvjete za slobodu i neovisnost i to dogovorno, a ne komandno", ocijenio je Gvozden Flego na promociji knjige docenta Pravnog fakulteta i predsjednika Savjeta Sveučilišta Ivana Obadića, koji je u ekspresnom roku ovog ljeta napisao knjigu "Akademske slobode u prijedlozima novih zakona".
Flego je napomenuo da "ovo nije nikakav križarski rat protiv ministra (Radovana) Fuchsa" i da cijeni njegove napore da očuva redovito obrazovanje u izvanrednim pandemijskim okolnostima, trudu da "obrazovanje iščupa iz decenijske zaostalosti uvođenjem cjelodnevne nastave". No, brine ga protueuropska narav predloženog zakona dospjelog iz Vlade, koja je bezrezervno predana politici EU Andreja Plenkovića.
"Ta zar u premijerovoj okolici nema nikoga tko će mu ukazati na direktnu suprotnost nekih zakonskih odredbi europskim visoko-obrazovnim normama, zapitao je Flego i za primjer naveo prijedlog o smanjenju ovlasti veleučilišnih vijeća, koja cjelokupnu strukturu upravljanja veleučilišta polaže na upravna vijeća, a većinu tih članova i predsjednika imenuje ministar.
Podloga za neupućene
Obadić je na 750 stranica napisao knjigu o neprocjenjivoj važnosti akademskih sloboda, komparativno analizirao prijedloge Nacrta zakona, upozorio na protuustavno ograničavanje autonomije sveučilišta, tendenciju dezintegracije, marginalizaciju Sabora kao osnivača sveučilišta... i dao rješenje kojima bi se očuvala autonomija sveučilišta kao najveće civilizacijske vrednote.
Nije sporno da nam treba novi zakon, rekao je Obadić, jačanje odgovornosti i nadzora unutar sustava koja bi poticala kulturu izvrsnosti i transparentno trošenje novca. No, "predložene promjene to nisu - ne donose bitne pomake da hrvatska znanost uspješno prati svjetske trendove, a etatizacija otvara čitav niz formalnih i još više neformalnih pritisaka na članove akademske zajednice, što vodi ukidanju akademskih sloboda koje su pretpostavka demokratskog razvoja društva".
Akademik Ivica Kostović pohvalio je tajming izdavanja knjige, koja neupućenima može biti podloga da ne lutaju i izbjegnu posljedice koje bi donijela reforma. Po njemu, trebalo bi spriječiti donošenje Fuchsova zakona, koji predlaže da se sveučilištem upravlja kao poduzećem.
"Da sam ja ministar", rekao je Kostović, "bio bih sretan da mi stručnjak da ovakvu podlogu". Treba razdvojiti, smatra on, što je odgovornost i nadzor, a što političko upravljanje i kontrola. Sporno mu je što se u uvodnim člancima autonomija deklarativno proglašava svetinjom, a razradom daju sve ovlasti ministru. Podsjetio je da je tu zakonsku reformu Senat Sveučilišta u cijelosti odbacio i zauzeo jedinstven stav dok se HAZU nije oglasio, a niti Nacionalno vijeće koje se raspolutilo na za i protiv, nije reklo ni jednu riječ, premda se po zakonskim prijedlozima mijenja i njegova uloga te gubi status neovisnog tijela.
Predložene zakonske promjene su u suprotnosti s europskim sveučilištima. Plan Vlade predviđa jačanje autonomije i financijsku neovisnost, a ovaj zakon nudi upravo suprotno, zaključio je Kostović koji smatra da bi financijsku regulativu trebalo promijeniti u sklopu postojećeg zakona.
Ksenija Turković, sutkinja Europskog suda za ljudska prava, naglasila je važnost znanstvene slobode i sveučilišne autonomije. "Atak na jedno je atak na drugo", a slobode i autonomija su pretpostavke uživanja prava na obrazovanje koje je esencijalno za razvoj i očuvanje demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Izdvojila je bitnima četiri stvari u ovoj knjizi - to što ona ukazuje na važnost dijaloga i kvalitetne rasprave kad se donosi zakon, na razumijevanje konteksta i analize, upozorava na nedostatke koje donosi aktualni prijedlog i daje konkretne prijedloge.
Problem akademskog kapitalizma
Na koncu, knjiga problematizira tiho uvođenje akademskog kapitalizma i neoliberalnog pristupa u visokom obrazovanju koji je pokazao opasno lice i predstavlja opasnost za cijeli svijet jer podcjenjuje činjenicu da visoko obrazovanje mora biti javno dobro. Kad zakoni završe pred Europskim sudom, upozorila je, u prvom planu je njegovo obrazloženje, zato je važno da bude kvalitetan.
Za kontekst je važno znati, smatra Turković, da u Hrvatskoj postoji dugogodišnji problem podfinanciranja znanosti. Iz izvješća Europske komisije za 2020. godinu, vidljivo je da je Hrvatska na 24. mjestu sa 1,25 posto BDP po izdvajanjima za istraživanje i razvoj, dok je prosjek na razini EU 2,30 posto BDP-a - zemlje EU četiri puta više izdvajaju, čak 666 eura po stanovniku, a Hrvatska tek 154 eura, a Hrvatska je čak jedna od rijetkih zemalja koja je smanjila taj udio. Cijeloj akademskoj zajednici i svim saborskim zastupnicima preporučila je da pročitaju knjigu i vide što bi reforma uistinu donijela Hrvatskoj, budući da o stupnju akademske samostalnosti ovisi blagostanje našeg društva.
Vedran Đulabić, profesor Pravnog fakulteta, iz publike je imao samo jedno pitanje: jesu li zakonske promjene popravljive koncepcijski ili su razlike između Ministarstva i akademske zajednice toliko nepomirljive da treba podržati stajalište Senata da ih treba odbaciti.
Autor je odgovorio da "promjene ne mogu otkloniti sve kritike, pogotovo koncepciju političkog nadzora nad Sveučilištem - da bi se ta opasnost otklonila morala bi se izmijeniti i koncepcija". Flego je neutralan: "Malo misli da se prijedlozi mogu mijenjati, malo da ne mogu" i zaključuje: "Možda je ministar i sam žrtva onoga tko želi upravljati".