Bože moj kakav li je ovo Dušni dan ili Dan mrtvih u Imotskoj krajini? Ne pamti se ovako kišan i tužan.
Da, tužan je svakako zbog sjećanja na najmilije, zbog odlazaka na groblja i susreta s uspomenama najdražih. No, ovaj Dušni dan u Runovićima i Imotskoj krajini uistinu je tužan, pretužan. Sivo nebo plače, gdje god susretneš ljude, svatko spuštene glave, zamišljen, šutljiv, svatko s nekim svojim mislima. U Runovićima pogotovo.
Upravo je tamošnje stanovnike u petak poslije podne i subotu izjutra sasjekla još jedna tužna vijest. Preminuo je još jedan njihov cvijet mladosti Mario. Nakon prijatelja mu Zorana Jakića, koji je u subotu pokopan na mjesnom groblju, još jedan udarac i još jedan spro...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....