Opet su nas zeznuli. Možda ništa nije tako jasno pokazalo da su građani luzerska klasa kao grabež oko cjepiva. Prvo su se trebali cijepiti liječnici i sve medicinsko osoblje, uz njih ljudi u staračkim domovima koje držimo već godinu dana u urbanoj verziji logora, zarobljene u nekim sobičcima, sve osoblje koje se brine o njima. To je prva faza, još smo u njoj. U drugoj ćemo cijepiti sve starije od 65 godina i one s kroničnim oboljenjima, a u trećoj se cijepi opća populacija. Kriterij je trebao biti ugroženost.
I zeznuli smo. Pojavio se Damir Boras na Stomatološkom fakultetu. I supruga također. Došli su na dječji odjel i naletjeli na ostatak cjepiva. Iz ratnog rova je izronio i Luka Burilović. Jer da je proveo sav rat prije dvadeset i pet godina na frontu, po raznim brigadama i jedinicama i zbog respiratornih problema zaključio da može urgirati naokolo da ga se cijepi. I uspio je. Gospođa Markotić je priznala da je cijepila svoju majku. Cijepio se i Slavko Linić. Pojavile su se i one žene, samohrane majke.
Svi imaju nešto. Svakom je ozbiljno i svatko zaslužuje šansu s cjepivom. I nitko od njih ne spada u zdravstveno osoblje, nitko nije u staračkom domu, nitko ne spada u one kojima je Plenković prvo namijenio cjepivo. Trebali su čekati treću fazu. Svi su sada bolesni i nemoćni i svatko ima pravo izbjeći rizik. Susjed s prvog kata jučer se žalio da mu se liječnica ne javlja na telefon, a on zbog svojih godina ne može k njoj. Ispričao je sve o svim dijagnozama koje su ga zadesile. Logoreju je naravno ignorirao. Drugi je pitao možemo li iskopati neku vezu do Milanovića, ili do onog zastupnika iz ulice, pa preko njih, kao slučajno dobiti injekciju.
Makar glumiti da smo na nekom redovnom susretu birača s predstavnicima vlasti i onda biti sretnog ramena.
- Je li netko član HDZ-a? - pitala je susjeda gledajući u ostatke dimnjaka na dvorištu. Već joj je to trebalo dati odgovor. - Oni imaju vezu, s njima možeš sve - tumačila nam je ono što znamo. Jedan je susjed rekao da je on simpatizer i da stalno glasa za njih. Taj je najveći luzer. Cijeli život glasa za njih, a oni ga uvijek zaborave. Mladić iz prizemlja pojavio se krvavih očiju. Rekao je da je proveo posljednja dva dana na kompjutoru.
Traži onu stranicu koju je Beroš obećao, želi se prvi prijaviti za cijepljenje, jedan prozor na kompjutoru stalno mu je na www.cijepise.hr. U međuvremenu je otkrio još trideset sedam novih pornostranica, dva puta aplicirao za tuđa državljanstva, dobio kartu vjernosti u avanturističkim klubovima lovaca na gljive i plave leptire te se uspio prijaviti za cijepljenje u Srbiji i Velizovu. - Meni se čini da imam neke šanse na Kamčatki - rekao je navlačeći ruksak na leđa. Onda smo mu rekli da mora dodati i riječ zdravlje u internetskoj adresi, ali je mislio da ga zezamo.
- Ne mogu vjerovati da je Vučić pametniji i sposobniji od Plenkovića - šapnula je gospođa s drugog kata. Nije htjela to naglas reći da ju netko ne cinka pa izgubi cjepivo. Kad smo joj rekli da ovako i onako neće dobiti cjepivo, vratio joj se Touretteov sindrom. Ali, sve to nema veze s činjenicom da zato što nemamo vezu - čekamo. Pravila koja postoje ionako nisu pravila za sve.
Damir Zorić iz HUP-a je bio u pravu, dok ne sretnete političara u čekaonici neke ordinacije, do tada nismo jednaki. Izbori će pomoći, do tada ćemo se malo cijepiti i zahvaliti glasovima. Sve je kao u onoj priči u kojoj svinje vladaju. U društvu s defektom uvijek postoje vredniji.