Šokantno je koliko je Hrvatska neuspješna kad je u pitanju broj smrti od Covid-19 bolesti na milijun stanovnika tijekom zadnjeg vala pandemije koji je izazvala omicron varijanta SARS-CoV-2 virusa. Razlike u broju smrti tijekom omicron vala drastično su se povećale u odnosu na prosječni broj smrti u EU. Ako uzmemo da je na starom kontinentu početak brzog širenja omicron varijante odnosno suzbijanja do tada dominantne delta varijante bila sredina listopada 2021. godine, onda možemo primijetiti da je broj smrti u EU povećan za 397 na milijun (s 1746 na 2143). Međutim, u RH je povećan za 1232 smrti na milijun (s 2171 na 3403) ili oko 3 puta više nego što je povećan u EU. Katastrofa. Pogotovo ako vodimo računa da u prosjek EU ulaze svi – i oni najlošiji i najbolji. To znači da se ne mjerimo s najuspješnijima. Ako bi se pak usporedili s, recimo, Danskom vidjeli bi kako su oni od sredine listopada akumulirali dodatnih 188 smrti na milijun ili 6,5 puta manje nego RH. To pak ukazuje na potpuni nesrazmjer uspješnosti epidemiološke politike Danske, kao i uspješnosti njihovog zdravstva, u odnosu na ono što imamo u Hrvatskoj.
Ako uzmemo da sve relevantne znanstvene činjenice ukazuju da je omicron zaraznija ali ipak manje opasna varijanta, otvara se pitanje što ide krivo u hrvatskom zdravstvenom sustavu, osim niske procijepljenosti starijih od 75 godina? To pitanje u ovom trenutku ima veliku težinu jer i pored dominacije benignijeg omicron vala ljudi nastavljaju umirati kao što su u zapadnim zemljama umirali tijekom delta vala, pa i više. Potrebno je, primjerice, primijetiti kako je prije početka omicron vala Hrvatska još uvijek gledajući broj mrtvih na miliju epidemiološki bila zrno uspješnija nego Slovenija jer je sredinom lanjskog listopada brojila 2171 mrtvih na milijuna na milijuna, a Slovenija nešto većih 2227. Međutim, od tada do početka veljače u Sloveniji se broj mrtvih povećao za 601 ili dvostruko manje nego u RH. Praktično nitko na zapadu Europe nema takav rast broja mrtvih kao RH te se sve više otvara pitanja jesmo li imali jako lošu zaštitu bolničkog sustava jer smo se oslanjali na sustav covid propusnica premda se znalo da je virus počeo probijati zaštitu stečenu cijepljenjem, nadalje, otvara se pitanje bolničkih bakterijskih infekcija koje su napale osobe zaražene SARS-CoV-2 virusom, a još iz delta vala povlači se i osjetljivo pitanje revizije standardnih terapija za Covid-19 prije i(ili) nakon hospitalizacije. Čak je pomalo nevjerojatno da ne postoji šira javna skrutinizacija ogromnog broja smrti u RH, čak i uz dominaciju zaraznije ali blaže varijante virusa. Prilagodbe nema, sve se sve više svodi na politiku 'čekajmo da prođe'.
Ispod je grafikon koji pokazuju kumuliranje smrti na milijun stanovnika tijekom omicron vala tj. od sredine listopada 2021.
Moguće objašnjenje teškog hrvatskog epidemiološkog poraza tijekom omicron vala teško je objasniti, ponovimo, samo niskom procijepljenošću najstarijih dobnih skupina, ali niti dužom dominacijom delta varijante. I za vrijeme delta varijante krivulja broja smrti u RH otišla je neslućeno visoko ako se usporedi s krivuljama većine drugih europskih zemalja, što je otvorilo pitanje je li kvaliteta zdravstvenog sustava Lijepe naša obični mit.
Hrvatska nije jedina zemlja koja bi trebala propitati što se i kako radi u omicron valu. Danas je i The New York Times objavio veliku analizu s pitanjem ubog čega su kumulativno smrti u Sjedinjenim državama puno više u usporedbi s nizom europski zemalja. Iako je doista s ukupnim brojem smrti Amerika doista rasla sa sličnih razina kao Hrvatska (2178 mrtvih sredinom listopada) povećali su broj smrti od sredine listopada za 497 na milijuna što je više nego prosječno u EU, ali još uvijek oko 3 puta niže nego u RH. Amerikanci zapravo nisu rasli puno brže po broju smrti od prosjeka EU, ali su njihovi glavni mediji ipak jako zabrinuti za zdravstvene politike. Razlog za to je, treba ponoviti i naglasiti, što se uspoređuju s razvijenim zapadnoeuropskim zemljama, kao što su Belgija, Francuska, Italija, dok u EU prosjek zapravo kvare istok odnosno nekadašnje 'tranzicijske zemlje'.
NYT, naravno, zaključuje kako su Sjedinjene države i pored toga što imaju najveći i najmoćniji svjetski arsenal cjepiva ipak u odnosu na razvijene europske zemlje podbacile u cijepljenju ukupne populacije, pa i onog starijeg cijela. Problem vide i u kašnjenju distribucije booster doze u odnosu na razvijene europske zemlje. Amerikanci su shvatili kako ih u omicron valu po smrtnosti prestižu siromašnije zemlje poput Rusije, Ukrajine, Poljske, Grčke, Češke…, dok Britanci i Nijemci na dnevnoj razini imaju i po četiri puta nižu broj smrti na milijun stanovnika. Slično vrijedi i za broj hospitalizacija.
Zanimljivo je da Amerikanci, prestrašeni visokim stopama hospitalizacija i smrti, i dalje postavljaju pitanje procijepljenosti, ali ne i kvalitete i dostupnosti medicinskih terapija za najšire slojeve stanovništva.