Hrvatska nema precizne informacije o tome koliko je kod nas stranih radnika, kakav im je točno pravno-radni status te kakav im je utjecaj na ekonomiju i socijalnu sliku hrvatskog društva. Razlike u prebrojanim stranim radnicima, ovisno o statističkim izvorima, su ogromne. Hrvatska narodna banka objavila je, primjerice, krajem tjedna osvrt grupe autora u kojem su de facto priznali kako procjenu utjecaja strane radne snage na hrvatski BDP rade temeljem dramatično različitih setova podatka, koji se niti približno ne podudaraju, a radi se o statistikama Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) i rezultatima iz tzv. Ankete o radnoj snazi.
Brojevi kojima raspolaže HZMO viši su u odnosu na one iz Ankete oko pet puta, a teoretski ne bi smjeli biti. Istovremeno, u više novinskih analiza korišteni su brojevi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), koji su drastično viši od onih HZMO-a. Primjerice, podaci HZZ-a govore da je tijekom 2022. dano više od 109 tisuća pozitivnih mišljenja o zahtjevima za boravak i rad stranaca u RH. S druge strane, grafikon HNB-a otkriva nam da se broj stranih radnika u 2022. navodno još nije približio okrugloj brojci od 50 tisuća, a onaj iz Ankete o radnoj snazi niti 10 tisuća. Zadnji broj je smiješan.
Važnost stranih radnika u RH raste strelovito, a hrvatske institucije tek se moraju organizirati za bolje praćenje ekonomskih imigranata.
Statističku misteriju nesrazmjera dozvola za rad i oficijelnih podataka o kretanju broja stranih radnika u RH može se preformulirati u dva prozaična pitanja: Koliko stranih radnika uopće radi u RH te koliko stranih radnika radi u RH na crno, bez da plaćaju poreze i doprinose?
Najnoviji podaci iz ministarstva
Marin Piletić, ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike poslao nam je, pak, najnovije podatke o stranim radnicima kojima raspolaže: u 2023. izdano je ukupno 172.499 dozvola za boravak i rad, od čega je 112.981 za novo zapošljavanje, 40.660 za produljenje postojećih dozvola te 18.858 dozvola za sezonski rad. Sukladno neslužbenim podacima HZMO-a po državi izdavanja putne isprave, broj osiguranika, stranih državljana iz trećih zemalja na 31. prosinca 2023. godine iznosio je ukupno 87.604 osiguranika. Ovi ministrovi podaci potvrđuju da i dalje bilježimo drastični rast broja stranih radnika, ali ipak ne daju preciznu informaciju o njihovom realnom broju.
Zašto na kraju prošle godine imamo evidentirano nešto više od 87 tisuća stranih radnika koji plaćaju mirovinsko osiguranje, a samo u prošloj godini je izdano više od 112 tisuća novih dozvola za novo zapošljavanje, dok ih je odobreno više od 40 tisuća produljenja postojećih dozvola? Ne bi li trebali imati barem dvostruko više stranih radnika koji plaćaju mirovinsko osiguranje? Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan.
Treba voditi računa kako je broj radnika dinamična stavka tijekom godine. Naime, broj zaposlenih stranih radnika, odnosno osiguranika, značajno oscilira zbog sezonalnosti pojedinih zanimanja (ponajviše u turizmu i poljoprivredi), od kojih je gotovo 50 tisuća dozvola za boravak i rad izdano u 2023. godini, objasnio nam je Piletić.
No, niti to ipak ne rješava dilemu otkud enormne razlike u podacima u odnosu prema podacima iz Ankete o radnoj snazi, koja bi trebala biti pouzdani alat države za donošenje procjena, zaključaka, kao i javnih politika baziranih na tim zaključcima. U RH će se vjerojatno morati održati međuresorni sastanak kako bi se ustanovio stvarni broj stranih radnika u RH, što jest važno pitanje.
Ne postoji sistematizirana politika
Istraživači HNB-a u svojem su se osvrtu o utjecaju stranih radnika na hrvatski BDP, primjerice, istaknuli kako se ne mogu osloniti na Anketu o radnoj snazi kao uobičajeni statistički podatak s tržišta rada koji koriste kad rade procjene utjecaja na BDP. Potpuno je, naime, jasno da je taj podatak podcijenjen. Istraživači HNB-a upozoravaju kako HZMO još od 2017. vodi evidenciju ukupnog broja stranih radnika među mirovinskim osiguranicima. Činjenica je, naglašavaju znanstvenici centralne banke, da je broj radnika iz Ankete tek jedna petina broja zabilježenog u evidencijama HZMO-a, a broj radnih dozvola, koje vodi Zavod za zapošljavanje, uopće nisu razmatrali, iako se radi o brojki koja implicira puno snažniji makroekonomski utjecaj strane radne snage. Uostalom, eksperti HNB-a napisali su da je i podatak HZMO-a o ukupnom broju stranih radnika u RH podcijenjen, ali su se „tješili“ da njihov izračun utjecaja stranog rada na hrvatski BDP ipak neće biti previše iskrivljen jer bi hipotetski nešto niža obrazovna struktura stranih zaposlenika mogla poništiti utjecaj podcjenjivanje njihovog stvarnog broja na rast BDP-a. Može se, dakle, reći da ekonomisti HNB-a procjenjuju utjecaj stranih radnika na hrvatski HNB-a po principu oko-palac, pa koliko promaše – promašili su.
Imamo, dakle, situaciju da je u razdoblju 2021-2023. sigurno izdano značajno više od 300 tisuća dozvola za rad stranim radnicima, ali nije poznato koliko točno ljudi od tog broja doista radi u RH te u kakvom su radno-pravnom statusu jer brojevi iz Ankete za radnu snagu i HZMO-a nisu niti približni onima o broju novih ili produženih radnih dozvola, koje pak evidentira HZZ.
Hrvatska nema sistematiziranu politiku praćenja imigracije, kako legalne tako ilegalne. Da takav sustav postoji, mišljenja je jedan od najuglednijih domaćih ekonomista, Željko Lovrinčević, onda se HNB ne bi suočavao s nepoznanicama s kojima se suočava. RH je samo jedna od europskih država koja se de facto natječe za uvoz radnika, objašnjava Lovrinčević. Ako to nećemo raditi mi, napravit će Austrijanci, ali problem je u tome da RH još nije niti pokušala imati istinsku kontrolu nad migracijskim tijekovima. Realna je hipoteza, smatra Lovrinčević, da određenom broju stranih radnika s dozvolom za rad u RH treba pribrojiti i značajnu brojku onih koji su došli ilegalno te rade na crno, dok razlika između broja dozvola za rad stranaca i prijavljenih kod mirovinskog osiguranja također otkriva da možda na tržištu rada imamo novu, poprilično široku sivu zonu. Koliki udio stranih radnika trenutačno u RH možda radi na crno? Zanemariv, ili možda više od petine? Ili četvrtine? Ova pitanja imaju potencijalno vrlo visoku financijsku težinu za više resora (Ministarstvo financija, Ministarstvo zdravstva, Zavod za mirovinsko osiguranje), ali realan odgovor na ovo pitanje glasi: Ne znamo. Eksperti bliski ministarstvu smatraju da su ovakva pitanja sama po sebi previše bombastična. Postoji mogućnost da poslodavci ne ispunjavaju na adekvatan način upitnike iz Ankete o radnoj snazi, pa su mnogi strani radnici prikazani kao domaći. To jest relevantna i logična teza, ali što ako nije točna?
Uostalom, utjecaj stranih radnika na domaću cijenu rada, potražnju za robama i uslugama, na kretanje cijena… Postaje vrlo značajan s obzirom na njihov ukupni broj, a ubuduće će biti još značajniji jer će rasti i broj stranih radnika. Ako imamo visok udio stranih radnika koji rade na crno, oni su klasična nelojalna konkurencija hrvatskim radnicima i stranim radnicima prijavljenima pri HZMO-u. Radnici na crno ne plaćaju poreze i doprinose, često su tek roba u ilegalnom ilegalno tržištu rada. Koliko je izražen taj problem, ne znamo.
Kao hrvatski gastarbajteri
Ne treba zaboraviti da strani radnici jesu izrazito korisni jer osiguravaju rad kao takav, nešto niži ulazni trošak rada hrvatskim biznisima te tako kreiraju perspektive rasta i razvoja, ali dugoročno njihov dolazak može imati i negativan utjecaj na pojedine makroekonomske parametre RH. Npr. Hrvatska zadnjih deset godina ima suficit tekućeg računa plaćanja u odnosima s inozemstvom zbog turizma, visokih doznaka hrvatskih gastarbajtera, prodaje nekretnina strancima, priljeva EU fondova… A strani radnici u RH ponašaju se kao hrvatski gastarbajteri; šalju novce kući. Kako će broj stranih radnika u RH rasti, tako će rasti iznos njihovih doznaka u inozemstvo, a suficit na tekućem računu RH će padati, što nije zanemarivo pitanje.
Ne treba zanemariti niti činjenicu da je trgovina stranom radnom snagom u RH postao biznis za sebe. Cijeli niz agencija uvozi strane radnike, jedan broj hrvatskih firmi iz godine u godinu podnosi veliki broj zahtjeva za uvoz radne snage, ali ne povećavaju ukupni broj zaposlenih. Što se doista zbiva u tim poduzećima? Segment kompanija koje posreduju u zapošljavanju imao je impresivni rast, a Hrvatska čak nema dobru analitiku što se zbiva s ljudima kojima je jednom odobrena radna dozvola. Znamo, primjerice, da pretežito uvozimo jeftinu radnu snagu za visokogradnju i niskogradnju, pa zidare, konobare, tesare, kuhare, sobarice, zavarivače, čistačice…. Znamo i da su ti strani radnici prijavljeni na male bruto plaće u rasponu od 5-6 tisuća kuna. Je li to doista istina? Koliko uz prijavljenu bruto plaću još primaju ‘na ruke‘? Ako to o strukturi stranih radnika i plaćama znamo samo načelno, kako ćemo kroz godine znati jesu li se ti radnici dodatno obrazovali ili možda prekvalificirali? Itd., itd.
Broj stanovnika RH pao je na 3,88 milijuna te je broj stranih radnika u samo 2-3 godine počeo predstavljati vrlo značajni dio ukupne hrvatske populacije. Možemo li na te radno sposobne ljude dugoročno računati kao na one koji plaćaju zdravstvene i mirovinske prinose? Namjeravaju li ostati u RH i zasnovati obitelj, preseliti se negdje na Zapad ili vratiti kući? Broj stranih radnika u RH postao je toliko velik da ga se ne bi smjelo tretirati kao zanemarivo, marginalno društveno pitanje, iako to još uvijek činimo.