„Bez obzira koliko će rat u Ukrajini trajati, ostavit će velike političke posljedice. Kada je 1. rujna 1939. počeo rat u Europi, nitko nije znao da počinje svjetski rat. Nastupilo je primirje, da bi se rat rasplamsao u proljeće 1940. godine. Na samom početku ruske invazije na Ukrajinu jedna je američka politička savjetnica rekla da je ovo početak trećeg svjetskog rata, a da toga nismo ni svjesni. Nadajmo se da je u krivu“, kaže u Briefingu politolog i stručnjak za postsovjetski prostor dr. sc. Davor Boban, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.
„Pitanje je bi li odnosi između Rusije i Ukrajine bili riješeni da je 2014. Ukrajina priznala rusku aneksiju Krima u kojem je većinsko rusko stanovništvo. No, može li se tako nekažnjeno uzimati komad teritorija neke države? Tako nešto se ne može priznavati. Srpske snage su se 1999. povukle s Kosova i nikada se više nisu vratile i to je bilo sumnjivo s pozicije međunarodnoga prava, iako Kosovo nije anektirano nego je postalo neovisna država. Ako Ukrajinci i pristanu da Donbas i Krim pripadnu Rusiji, ne znači da će se Kremlj na tome zaustaviti. Može krenuti na druge zemlje postsovjetskog prostora koji im je zanimljiv, na primjer zemlje srednje Azije koje su bile dio SSSR-a. Rusija se ponaša kao da u tim zemljama ima svoja specijalna prava i da one u svojoj vanjskoj politici moraju voditi računa o ruskim interesima“, govori Boban dodajući kako bi Putinu odgovaralo da se u Ukrajini uspostavi režim po uzoru na Bjelorusiju koja je prije godinu i pol dana pala, a da to nije nitko primijetio. Putin je, kaže, Lukašenku priskočio u pomoć kada su u Bjelorusiji 2020. izbili veliki prosvjedi i Lukašenko je danas njegov pijun.
„U zadnja tri tjedna se promijenila ruska retorika. U počeku su tvrdili da im je cilj rušenje vlasti u Ukrajini, a sada Lavrov izjavljuje da im to nije cilj. Putin drži pod kontrolom cijelo rusko društvo i medije pa će i njegova mala pobjeda biti napuhana do velike razine. Treba mu barem nešto da može ostati na vlasti i po mogućnosti povećati svoju popularnost. Sankcije teško pogađaju rusku ekonomiju i ako se nastave, rast će nezadovoljstvo ruskih građana. Rast će inflacija i nezaposlenost. Mnogi stručnjaci već odlaze iz Rusije. Rusiji će biti sve teže ratovati jer za ratovanje treba i ekonomska, a ne samo vojna snaga. U pitanju je i kvaliteta ruskog oružja koje se bazira na sovjetskoj tehnologiji i neusporedivo je slabije od američkog“, napominje Boban.
Prema njegovim riječima, Zelenski prije dolaska na najvažniju političku poziciju u svojoj državi nije imao nikakvog političkog iskustva, a sada pokazuje veliku hrabrost.
„Smiren je i jasno govori. Da je on nakon nekoliko dana pobjegao iz Kijeva kao što je učinio Janukovič u veljači 2014., vjerojatno bi Putinu bilo puno lakše. U ratu se pokazuje kao uspješan državnik“, tvrdi Boban.
„U postsovjetskom prostoru su se u zadnjih 20 godina događale tzv. obojene revolucije. Među autoritarnim vođama se proširio strah da će im ljudi izaći na ulice jer je to jedini način da se smijeni vlast. Vođa koji padne neće samo otići u mirovinu, nego će mu u opasnosti biti i vlastiti život. Stoga svi oni, pa tako i Putin, nastoje doživotno ostati na vlasti. Kroz hrvatske medije se provlači stara teza da su Rusi naučili trpjeti. Jesu, naučili su, ali im je u zadnjih 20 godina rastao životni standard. Ako standard padne na nisku razinu kao 90-ih ili ranijih razdoblja, ljudi će to teško prihvatiti, pogotovo oni mlađi. Izlazit će na ulice i prosvjedovati“, komentira Boban i podsjeća kako od 1945. do danas nuklearne sile nikada nisu međusobno izravno ratovale. Stoga vjeruje da će se i NATO i Rusija i dalje od toga suzdržavati, no to ovisi o Putinovom psihološkom stanju.
„Rusija i Kina jedna drugoj štite leđa. Ovaj rat odgovara Kini jer se pozornost svijeta s istočne Azije prebacuje na Europu. Mislim da Kina zbog Rusije neće riskirati svoje odnose sa Zapadom od kojeg ima značajnu ekonomsku korist. Kina ima 10 puta veći BDP od Rusije. Kina je više zanimljiva Rusiji, nego Rusija Kini. Uloga posrednika u uspostavi mira u Ukrajini bi kineskom predsjedniku Xiju Jinpingu bio veliki politički dobitak, a mislim da bi to odgovaralo i Putinu“, kaže Boban.
Pogledajte emisiju Briefing: