Odvjetnik obitelji Zec Anto Nobilo razgovarao je za Novi list na dan godišnjice ubojstva Aleksandre Zec i njenih roditelja. Poznati je odvjetnik ispričao kako su krvavi pohod merčepovaca preživjeli brat i sestra Aleksandre Zec te uz njegovu pomoć na kraju od Hrvatske ishodili odštetu za smrt svojih roditelja i sestre, u visini od oko milijun i pol kuna.
Upitan kako je uspio u dogovoru s vlastima osigurati odštetu za preživjele članove obitelji Zec, Nobilo je rekao:
– Ja sam u ime obitelji Zec, nakon što sam vidio prilog na televiziji, uspostavio kontakt i napravio tužbu prema državi. Tada još nije postojao zakon po kojem bi država odgovarala za štete koje počini HV ili MUP, ili bilo koje njihovo tijelo, pa smo se odlučili za civilnu tužbu. Tražio sam odštetu, ali se DORH tome protivio. Kad je tadašnjem premijeru Ivi Sanaderu na aktualcu u Saboru bilo postavljeno pitanje zašto je DORH odbacio sve prijave protiv počinitelja tog strašnog zločina, on je pročitao ono što su mu u DORH-u bili napisali, a to je da su tadašnji pripadnici policije to nedjelo počinili izvan radnog vremena. To je zaista bilo brutalno obrazloženje, i kad sam to vidio kao odvjetnik obitelji Zec, odlučio sam pokrenuti neke stvari, kazao je Nobilo za Novi list.
Upitan na koji način točno, Nobilo je rekao:
– Tjednik Nacional nakon toga je objavio fotografije mrtve djevojčice i njezine majke, i kad je Ivo Sanader to vidio, rekao je da mu se okrenuo želudac i odlučio me primiti na sastanak, gdje smo dogovorili financijsku odštetu za njih, kaže Nobilo za Novi list.
Nije, dakle, pravosuđe riješilo taj problem, nego medijski pritisak i vaše inzistiranje? Kako se službeno vodila ta stavka u proračunu?, bilo je iduće pitanje.
– Pa da, zapravo, tako je bilo. Na kraju smo se dogovorili da se to nazove donacijom Vlade obitelji Zec, kao određena vrsta sponzorstva. Obitelj Zec nije u sudskom postupku obeštećena, nego, evo, političkom voljom tadašnjeg premijera. A moj uvjet je bio da ih se i osobno primi. Ja sam osobno bio otišao po brata i sestru Aleksandre Zec u Banja Luku, gdje su živjeli, i pobrinuo se da sigurno stignu na sastanak s premijerom u Vladu. Tom prilikom on im se i ispričao, rekao je Nobilo i potvrdio da Sanader to nije javno komentirao.
– Ne, on je rekao da će ga njegovi HDZ-ovci razapeti ako to čuju, pa je službeno to odradila tadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. No, moram priznati da smatram da je tim potezom Sanader bar dijelom osvjetlao obraz hrvatskih vlasti u tom trenutku. Slučaj Zec je najveći grijeh struktura hrvatske države, čije je pravosuđe najvećim dijelom oslobodilo počinitelje za koje smo svi znali tko su.
Na pitanje jesu li potrošene sve pravne mogućnosti za reviziju postupka, Nobilo kaže:
– Mi ne možemo te živote vratiti, vrijeme je prošlo, neki od ubojica su mrtvi. Vrijeme ne možemo vratiti, ali možemo pokazati stav prema tom zločinu.
Također, Nobilo smatra i da DORH nije tada postupao pod nečijim pritiskom nego je radio pod "autocenzurom".
– Slučaj Zec dugo je bio ljaga na licu Zagreba, i zato je dobro da su se na komemoraciji našli čelni ljudi Grada Zagreba, a i predstavnici Vlade, smatra Nobilo koji se slaže da bi nazivanje neke ulice ili trag imenom Aleksandre Zec bilo lijepo, naročito kad bi se oko toga u Gradskoj skupštinu postigao, kako kaže, civilizacijski konsenzus.