Povijest se ponovila, ali, srećom, ne kao farsa niti tragedija, nego u najčišćem obliku koji podrazumijeva one najljepše emocije i čistu, gotovo djetinje nevinu, sreću. I ovoga petka, kao i u srpnju 2018., zahvaljujući nogometnoj reprezentaciji Hrvatske. Pobjeda nad Brazilom nije tek trijumf relativnih autsajdera nad apsolutnim favoritima, što se u sportu nerijetko dešava. To je pobjeda vjere, ne u religioznom smislu, već kao dokaz da i mali, ako su organizirani, srčani i pametni, mogu postići nešto što se smatralo nemogućim.
To je hrvatska reprezentacija uradila na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, a jučer i u Kataru. I povijest se ponovila.
Poslije osvojenog drugog mjesta u Rusiji napisali smo kako je zahvaljujući nogometnoj reprezentaciji Republika Hrvatska u tih mjesec dana natjecanja bila neka potpuno druga i drukčija zemlja, optimistična i samosvjesna, a ne u stalnom grču i potrazi za neprijateljima. Dodali smo kako smo svjesni da nogomet neće spasiti Hrvatsku, ali nogomet je pokazao da se ova zemlja može promijeniti nabolje. Ako na prava mjesta dođu pravi ljudi, crveno-bijeli kvadratići mogu postati simbol uspjeha. Hrvatska je vratila izgubljenu samosvijest i sada je treba potvrditi u svemu ostalome, glasio je zaključak.
Svi znamo da u protekle četiri i pol godine kao nacija nismo postali samosvjesniji, a kamoli veći optimisti. Hrvatska je u nekom neprestanom grču, ispunjena nepovjerenjem u sposobnosti ovdašnjeg društva i mogućnosti da se napreduje. Upravo zbog toga potrebne su pobjede koje ostvaruju nogometaši. Ne samo zbog navijačkog i sportskog užitka, iako nogomet zbog svoje socijalne dimenzije stvarno jest više od igre, nego kao dokaz da je puno toga moguće.
Nogometni uspjesi traju još od Europskog prvenstva 1996., dakle, duže od četvrt stoljeća, a to ne bi bilo moguće da je riječ o improvizaciji. Ima i toga, kao i talenta, možda i ponešto genetike.
Međutim, uspjesi u ovako dugom razdoblju pokazuju kako je u pitanju kvaliteta.
To bi vrijedilo istražiti i pokušati prekopirati u drugim područjima, jer nogomet nije isključivo loptanje. Da jest, Harvard ne bi kao predavača angažirao Sir Alexa Fergusona koji na vodećem svjetskom sveučilištu podučava kako organizirati skupinu koja će postići maksimalan rezultat. Hrvatska nogometna reprezentacija je takva skupina. A sada u finale!