Zapovjednik obrane Dubrovnika u Domovinskom ratu general Nojko Marinović umro je u ponedjeljak ujutro u dubrovačkoj bolnici nakon duge i teške bolesti u 73. godini života.
Rođen je u mjestu Bruška u općini Benkovac, 26. rujna 1948. godine. Prije početka Domovinskog rata, Marinović je bio zapovjednik vojarne JNA u Trebinju, no desetak dana prije napada na Dubrovnik, 19. rujna 1991. prelazi u ZNG te donosi planove JNA za napad na grad. Odmah je imenovan zapovjednikom obrane Dubrovnika kojeg je s tek 700 slabo naoružanih branitelja i uspio obraniti, a 1992. godine teško je ranjen.
General Marinović je jedan od devetorice ratnih zapovjednika koje je povodom 25. obljetnice VRA Oluja u kolovozu ove godine u Kninu predsjednik RH Zoran Milanović odlikovao odlikovao Redom Petra Krešimira.
Evo što su tom prigodom o generalu rekli njegovi suborci za Dubrovački vjesnik.
Vijest o smrti generala Nojka Marinovića zatekla je bivšeg dubrovačkog ratnog gradonačelnika Petra Poljanića: - Veliki čovjek koji je bez svake sumnje spasio Dubrovnik. Od svega što se u Dubrovniku u vojnom smislu učinilo pozitivno, 99 posto je njegovo. Bio je veliki, veliki čovjek kojeg je bilo bogatstvo sresti. Bili smo povezani kroz čitav rat skoro svaki dan bili smo skupa. Doživio sam ga kao velikog čovjeka i iznimnog vojnika. Bio je sigurno jedan od tri najveća vojnika koje je Hrvatska imala u Domovinskom ratu! Nažalost, doživio je i mnogo nepravdi. Čak i u vojničkom smislu. Ovo je veliki gubitak i strašno mi je žao!
General Veselko Gabričević koji je na mjestu zapovjednika obrane Dubrovnika naslijedio generala Marinovića, na vijest o njegovoj smrti, tužno je naglasio: - Osim svih nedaća koje su nas zadesile posljednjih dana, to je doista još jedna vijest koja me rastužila. Hrvatska je ostala bez još jednog junaka Domovinskog rata. Svi znamo da je general Marinović bio glavni organizator obrane Dubrovnika i njegov doprinos obrani juga Hrvatske i Domovinskom ratu u cjelini je nemjerljiv. Koristim priliku izraziti sućut njegovoj obitelji i neka mu je laka hrvatska zemlja.
Bivši gradonačelnik Dubrovnika i zapovjednik Plovnih snaga Odreda naoružanih brodova Vido Bogdanović također je potresen viješću o smrti svog ratnog zapovjednika: - Izražavam sućut obitelji Marinović. Gospodina Nojka sam sam susretao nakon rata, a djelovanju časnika, na početku pukovnika a kasnije generala Marinovića, imao sam priliku svakodnevno svjedočiti za najtežih dana agresije na Dubrovnik. Znam da nije poželjno licitirati nečijom ulogom u ratu, ali se ne usuđujem ni pretpostavljati što bi se dogodilo da Nojko Marinović koncem rujna 1991. godine nije izabrao pravu stranu i preuzeo zapovijedanje obranom Dubrovnika. Neka mu je vječna slava i hvala!
Vidno potresen tužnom viješću o odlasku generala i svog ratnog zapovjednika, pukovnik HV i pregovarač tijekom Domovinskog rata Ivo Šimunović kratko nam je rekao:- Imali smo par zapovjednika obrane Grada, ali samo je jedan legendarni, a to je general Nojko Marinović!
Ratni načelnik saniteta Zapovjedništva obrane grada Dubrovnika, pukovnik HV Vicko Mihaljević je naglasio: - Tužan dan za mene osobno, ali i sve Dubrovčane. Umro je general Marinović, čovjek o kojem mogu govoriti kao o svom ratnom zapovjedniku, ali i prijatelju jer smo se doista družili u poratno vrijeme. Došao je u Dubrovnik i stavio se na raspolaganje 1991. kad je bilo najteže te kao zapovjednik, zajedno sa šačicom branitelja uspio je ono što je malo tko, čak i u samo gradu vjerovao: da ćemo ga obraniti, uspjeti preživjeti i dočekati pomoć koju smo dobili 1992. kada smo s ostalim postrojbama HV oslobodili naše područje. Bio je pravi vojnik koji je znao svoj posao i svakako nas je zadužio: to što je napravio ne smije se zaboraviti jer je uspio sačuvati grad i danas, zahvaljujući njemu, jesmo tu gdje smo. Dobio je brojna odlikovanja, ali je zaslužio i više od toga. Mi koji smo bili sudionici njegova života trebamo ga zadržati u trajnom pamćenju jer on je to zadužio. Najviše priznanje je mjesto koje zauzima u našim srcima.
Bivši dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić o generalu je rekao: - General Marinović je najzaslužniji za slobodu Dubrovnika. Doći iz Trebinja u naš grad i znati koju snagu ima srpska vojska a koju slabost dubrovačka policija i vojska te preuzeti na sebe odgovornost zapovijedanja mogao je samo čovjek mentalne, intelektualne i ljudske snage koju je imao Nojko Marinović. Objektivno i vojnički rečeno: nismo imali nikakve šanse, a Nojko je vjerovao u ove ljude. Nije bio Dubrovčanin, ali je ideja slobode i slobodnog Dubrovnika cijeli život bila u njegovim venama. To je pokazao svojim djelovanjem 1991. i 1992. godine. Teško je ranjen u obrani Dubrovnika, ali ne samo u najtežim danima studenoga te 6. prosinca 1991. jednako tako je sve do svoga ranjavanja bio osoba na koju smo se svi mi u gradu mogli osloniti. Znali smo da Nojko ima snagu, energiju i nadasve humor i u najtežim vremenima. Godine 2010. je dobio Nagradu za životno djela, a i u miru je svojim stavovima o suživotu i budućnosti pokazao da je velik!