PETRINJA - Ali čak više ni mesnica im ne radi... da je naša zadnja mesnica zatvorena... da vi više u gradu Petrinji nemate nijednu našu mesnicu... da ne možete kupiti naše svježe meso... to se nije nikada, to se od pamtivjeka nije dogodilo... da Petrinja nema svoju mesnicu, to je naša najveća sramota... pa nama ovdje dolaze neki drugi mesari i prodaju svoje meso... katastrofa, što drugo... a mi smo nekad bili.... Srijeda je navečer. Sjedimo u najpoznatijoj gradskoj gostionici “Mis” u središtu Petrinje na Trgu Franje Tuđmana. Da smo ovu jadikovku o zatvorenoj mesnici čuli na nekom drugom mjestu, bila bi nam pomalo smiješna, piše u novom broju Globusa.
“Znam da ovi preko ograde pričaju kako propadamo, ali vidite i sami da se kod nas proizvodi. Druga je stvar što to više nije tako velika proizvodnja, ali mi i ne želimo biti najveći nego najbolji”, počeo je Đuro Gavrilović.
Petrinjce je neugodno iznenadilo vaše zatvaranje mesnice u centru grada. Doista, zašto ste zatvorili tu mesnicu?
– Mi smo tijekom 2012. počeli proces restrukturiranja i od tada do danas svi napori usredotočeni su na konsolidaciju operacija i procesa u kompaniji. Sve odluke koje donosimo temeljene su na preciznim analizama poslovnih pokazatelja po pojedinim segmentima poslovanja. To naravno znači da moramo donositi racionalne odluke, bez obzira koliko one ponekad bile teške. Tako smo morali ugasiti pojedine operacije, odnosno odjele koji su se pokazali neproduktivnima, koji ne ostvaruju rezultate. Tako je i ova mesnica bila neprofitabilna i stvarala je gubitke, i to je trebalo na taj način riješiti.
Ali oni su šokirani jer kažu: “Nikad se nije dogodilo da ne mogu u Petrinji kupiti meso od Gavrilovića.” Njima je to dokaz vaše propasti?
– Danas živimo u svijetu brzih promjena, opstaju firme koje su vješte u promjenama i koje se brzo prilagođavaju novim situacijama. Nigdje u Europi više ne postoje kompanije koje se bave i primarnom proizvodnjom i preradom i logistikom.
Oni su se nadali nečem drugom nakon povratka?
– Takav je koncept nasljeđe komunističkih i socijalističkih država koji se nigdje nije održao. Nedavno smo posjetili kompaniju u Danskoj koja se bavi rasijecanjem i pripremom mesa za ugostiteljstvo. Oni su sve svoje znanje usredotočili na taj segment, i tu su vrhunski. Opskrbljuju mesom sve restorane u Danskoj i južnom dijelu Švedske. Dakle, oni se ne bave uzgojem, tovom ni transportom.
Što to znači?
– To znači da smo odlučili sve svoje snage usmjeriti na optimizaciju svoje osnovne djelatnosti, a to je proizvodnja vrhunskih mesnih prerađevina. Želja nam je, u najkraćem roku, postići razinu produktivnosti sličnih kompanija u Europskoj Uniji jer se s njima borimo za svakog kupca. U Austriji se mesne kompanije usko specijaliziraju, jedna proizvodi obarene kobasice, druga samo trajne kobasice. I tako se i mi moramo fokusirati na ono što radimo najbolje. Takav fokus trebamo da bismo bili konkurentni i da opstanemo sljedećih 300 godina.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
