Prerada domaće nafte u rafineriji Sisak do daljnjega je neisplativa. Jeftinije je iz inozemstva uvoziti gotove proizvode negoli prerađivati naftu u sisačkoj rafineriji, saznajemo u Ini nakon što je ova kompanija objavila da će Rafinerija nafte Sisak 14. siječnja prestati prerađivati domaću naftu.
Tada će biti potrošene sve zalihe i rafinerija će prestati s radom. U Ini tvrde kako to nije ništa neubičajeno i ne znači zatvaranje ove rafinerije. Rafinerija u Rijeci s preradom je prestala još u prosincu 2014., a u Ini neslužbeno saznajemo kako je razlog isti kao i u Sisku - neprofitabilnost. U Rijeci se prerađuje uvozna nafta i u ovom trenutku, bez obzira na nisku cijenu, procijenjeno je da je jeftinije uvoziti gotove proizvode nego prerađivati uvezenu naftu. Jučer su nam u Ini službeno potvrdili da je nastavak prerade u Rafineriji nafte Rijeka planiran u prvoj polovici veljače.
Marža ne ovisi o cijeni
U Ini tvrde da s obzirom na drastičan pad cijena nafte slabi profitabilnost Ininog segmenta istraživanja i proizvodnje nafte i plina te je potrebno staviti još veći naglasak na poboljšanje profitabilnosti rafinerijskog poslovanja, kako bi bilo samostalno i održivo.
Naime, u kompaniji tvrde kako niske cijene sirove nafte ne podrazumijevaju nužno povećanje rafinerijskih marži. Nedavna smanjenja cijene sirove nafte, stoga, nemaju izravan utjecaj na profitabilnost rafinerijskog segmenta. U isto vrijeme tržište se nije povećalo, dok je konkurencija, uključujući i Mediteran, i dalje snažna.
Skladištenje u Sisku
U Ini nadalje tvrde da je u posljednje tri i pol godine sisačka rafinerija radila samo 500 dana, a rafinerija u Rijeci 1000 dana. Primjerice, lani je sisačka rafinerija radila samo 2 mjeseca. Odluka o radu rafinerija donosi se na razini operativnog menadžmenta, a zasad nema najava kada bi proizvodnja u Sisku mogla biti nastavljena. U Ini, također, demantiraju navode Stožera za obranu Rafinerije Sisak kako je Ina postala distributivni centar uvoznih proizvoda MOL-a.
Tako saznajemo da je u prvih 11 mjeseci prošle godine Ina od ukupne količine prodanih motornih goriva uvezla tek 1 posto motornih goriva iz MOL-a, a 13% s ostalih tržišta.
Prema dostupnim podacima, na domaćim naftnim poljima mjesečno se proizvede oko 55 tisuća tona nafte koja se potom skladišti u sisačkoj Rafineriji. Naši sugovornici tvrde kako je kapacitet tankova u Sisku dostatan za skladištenje četveromjesečne domaće proizvodnje nafte. Prema procjenama domaćih naftnih eksperata, cijena barela domaće nafte je oko 30 dolara. No ni ta cijena nije dovoljna da pokrije gubitke koje proizvodi sisačka rafinerija.
Zahtjev Vlade RH
Naši sugovornici tvrde kako do svega ovoga ne bi došlo da je MOL ispunio ono na što se obvezao još 2006. godine, a to je ulaganje milijardu eura u modernizaciju sisačke i riječke rafinerije. No nakon što je cijena barela nafte skočila sa 25 na 120 dolara, a potražnja za derivatima naglo pala, MOL je odustao od modernizacije.
Prije godinu dana Ferenc Horváth, izvršni potpredsjednik MOL-a za tzv. downstream, u Jutarnjem listu je jasno rekao kako se od modernizacije sisačke rafinerije odustaje jer je ona premala i taj se stav do danas nije promijenio. U MOL-u podsjećaju kako sisačka i riječka rafinerija imaju kapacitet od 6,5 milijuna tona, dok su potrebe hrvatskog tržišta svega 2,8 milijuna tona. S druge strane, Vlada ne odustaje od stava da se odmah mora dogovoriti modernizacija riječke rafinerije i nastaviti s preradom nafte u Sisku.
Ne smije se zabraniti prerada u inozemstvu
Pojedini mediji su prenijeli tvrdnje Ministarstva gospodarstva kako se neće dozvoliti da se i jedna kap domaća nafta preveze na preradu u inozemne rafinerije. Goran Mikuličić, pravni zastupnik Ine, začuđen je takvim stavom te tvrdi kako je on u potpunoj suprotnosti s temeljnim dokumentom o osnivanju Europske unije koji je potpisala i Hrvatska. “Člankom 35 Sporazuma zabranjuju se bilo kakve restrikcije pri izvozu i uvozu dobara. To je također propisano i direktivom 94/22 Europskog vijeća u kojoj se navodi da se ne može ograničiti izvoz ugljikovodika”. Mikuličić i napominje da je takav stav Ministarstva u suprotnosti s hrvatskim Ustavom koji zabranjuje ograničavanje poduzetništva.