Srednji prst je upućen svima, ne samo Miroslavu Škori. To je srednji prst koji je pokazan cijelom hrvatskom narodu, svim vjernicima u Hrvatskoj, kardinalu koji je bivšu predsjednicu podržavao na izborima. To je jedna sramota za hrvatsku javnost, rekao je pjevač i novopočeni političar Miroslav Škoro osvrnuvši se time na fotografiju bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović na kojoj mu pokazuje srednji prst jer je rekao kako bi se žena koja razmišlja o pobačaju prvo o tome trebala posavjetovati sa svojom obitelji.
Od trenutka kad su ove njegove riječi plasirane u eter, ne prestaju stizati reakcije nježnijeg spola, društvene mreže pune su fotografija na kojima dame iz javnog života pokazuju srednji prst prozivajući Škoru, ali i Ninu Raspudića iz Mosta koji je prvo izjavio da bi silovanim ženama zabranio pravo na pobačaj, a onda isto i porekao.
Među prvima reagirala je novinarka Potrage na RTL-u Danka Derifaj koja je bez dlake na jeziku na Facebooku napisala:
Muškarci nas uzeli u usta i ne puštaju. Po***dila sam. O***bite više od moje maternice i moje pi**e, isto tako i od onih moje prijateljice, kolegice, majke, kćeri ili bilo koje druge žene. Ima da nas pustite na miru i poštujete. A za sve koji će se zgroziti nad mojim rječnikom nek’ usmjere svoje zgražanje prema onima što bi gospodarili tuđim tijelom. Moja maternica, moja stvar, moje tijelo moja stvar, moja pi**a, moja stvar i nema te sile koja će njom gospodariti.
Iako na godišnjem odmoru, uspjeli smo dobiti Danku i porazgovarati s njom, piše Slobodna Dalmacija.
Vaš status na Facebooku izazvao je ogromno zanimanje javnosti i ne prestaje ga se komentirati. Zašto ste ga odlučili objaviti?
To je bio spontani komentar nakon što sam cijeli dan bila iskopčana od vijesti, kao što sam i napisala. Otvorila sam kasno navečer društvene mreže i kad sam vidjela što je tema, žensko pravo izbora što treba, mora, hoće ili neće odlučiti nakon što je silovana bila sam strašno potresena. Ne znam što me više pogodilo, činjenica da se koristi jedan duboko traumatičan, nasilan, odvratan čin na štetu žene - silovanje, kao temelj za raspravu o njezinoj slobodnoj volji i pravu na izbor ili da se ta rasprava uopće vodi danas u 21. stoljeću kad je pred čovječanstvom toliko drugih izazova na koje treba reagirati.
To je pljuska svakom normalnom čovjeku, pljuska elementarnom civilizacijskom dosegu koji podrazumijeva da su svi ljudi slobodni, to je, u najmanju ruku nepristojna rasprava koja ulazi duboko u žensku intimu, i na takav, nepristojan način sam i odgovorila. Inače, ne koristim prostote u izrazu, svakako ne u javnom prostoru, ali u ovom slučaju je to bilo zaista nagonski odgovor, potreba da se branim kao žena, da branim svaku drugu ženu, svako ljudsko biće od retrogradne ideje da nismo slobodni ljudi, da svatko od nas nema jednako pravo gospodariti svojim životom i tijelom. Pojedince koji nameću ovakav, srednjovjekovni diskurs ne zanima slobodno društvo, slobodni muškarci i žene, bili iskreni ili ne u svojim idejama, to su ljudi opasnih namjera. Oni ne žele da smo svi mi, i muškarci i žene, slobodni ljudi.
Jeste li očekivali da ćete tom objavom podići toliku prašinu?
To je komentar na mom privatnom Facebook profilu, nisam razmišljala o tome kako će netko reagirati kad pročita, imala sam potrebu to napisati. Količina reakcija govori da su i mnogi drugi prepoznali štetnost ovakve rasprave o temi ženskog prava na izbor, ljude s punim pravom vrijeđa da se na ovakav način uzimaju u usta njihovi osobni izbori u životu.
Jeste li se pribojavali reakcije TV kuće u kojoj radite, RTL-a, zbog nekih neprimjerenih riječi koje ste koristili? Daje li vam RTL potpunu slobodu izražavanja u vašem radu?
Sve što kažem ili napravim je prvenstveno odraz mene i može se pripisati isključivo meni samoj, za svaku svoju izgovorenu riječ ili djelo sama snosim odgovornost. Ne moji roditelji, ne moja djeca, partneri ili poslodavci. Kao odrasla osoba preuzimam odgovornost za svoje postupke i dobre i loše, i isto očekujem od ostalih odraslih ljudi. Da, ovo je bio status u kojem sam koristila vrlo eksplicitan rječnik, objasnila sam već gore zašto, i dozvoljavam da netko misli da sam "prosta", mogu živjeti s tim.
Ja isto mislim da je nepristojno svojatati tuđe reproduktivne organe i imala sam potrebu odgovoriti istom mjerom. Nekad se mora. I dok nisam pročitala vaše pitanje nije mi palo na pamet da bih se trebala nekog pribojavati. Slobodna sam osoba koja ima pravo na svoje mišljenje i promišljanje svijeta oko sebe, novinarka sam, između ostalog, kako bih radila kad ne bih smjela slobodno govoriti i misliti? Loše. A nikom nije u interesu da radim loše, niti meni niti mom poslodavcu.
Sigurno se ne slažu uvijek svi s mojim mišljenjem niti ja s mišljenjem ostalih, ali elementarna pretpostavka je da na mišljenje svi imamo pravo. Nitko normalan ne želi da za njega rade klimavci, koji pokorno slušaju i odrađuju sve što im se kaže. Oni koji to prakticiraju su također ljudi opasnih namjera. Ja radim u pristojnoj medijskoj kući u kojoj se ne cenzurira mišljenje novinara od kojih očekuješ da vrhunski rade svoj posao. Takvo ponašanje bi bilo u teškoj suprotnosti s poslom koji obavljamo. Od mene se očekuje da se držim profesionalnih standarda u novinarstvu i svatko tko je sa mnom radio zna da do toga držim više nego do ičeg. Sigurna sam da sam svojim radom zaradila dovoljno poštovanja da mojim nadređenima ne pada na pamet da me vrijeđaju na način da mi govore što smijem ili ne smijem reći. Odrasli smo ljudi.
Kakve su reakcije okoline na vašu objavu? Što vam ljudi pišu - ima li među njima onih koji vam možda prijete?
Ima svakakvih reakcija, recimo dosta su mi zanimljive prijetnje koje se referiraju na moj spolni organ i glagole koji idu uz njega, verbalne akrobacije koji krenu od podloge "ja sam žensko, a tako se dama ne izražava", pa im to dođe kao dozvola za vrijeđanje. Tu podvalu o damama koje ne psuju, ne podižu glas, ne govore o neugodnim stvarima, zapravo uvijek su ugodne, koja se ženama nameće da bi bile pristojne, pokorne i ponizne, nikad nisam doživljavala. To nisu argumenti za ništa, ali su dobar pokazatelj visoke razine mizoginije, ženomrzilaštva u društvu oko nas. Ukupno, takvih je komentara malo u odnosu na one koji potpisuju moje riječi, zahvaljuju, čestitaju, ljubazni su. Bilo je i među njima onih kojima je zasmetao "prostakluk", ali su napomenuli da je opravdan obzirom na temu, to mi je simpatično. Također, javilo mi se par ljudi koji ljubazno nude da mole za mene, hvala im na dobroj volji.
Kako komentirate toliki val konzervativizma u Hrvatskoj? Kako mislite da se protiv njega treba boriti?
To je kompleksna tema, evo, osvrnut ću se na očito, posljednjih godina niknule su brojne tzv. građanske inicijative, udruge koje šire iznimno konzervativne ideje o tome kako bi drugi trebali živjeti, a redovito se temelje na ograničavanju ljudskih prava pojedinaca pod krinkom očuvanja tradicijskih vrijednosti, nad kojima su, izgleda, prisvojili moralno pravo. Njihovo financiranje i članstvo je uglavnom potpuno netransparetno, i prisutne su globalno ne samo u Hrvatskoj. To su ideje, dobrim djelom vezane uz religijski nauk, što je neprihvatljivo u sekularnom društvu, koje naš Ustav jamči. Svatko ima pravo i slobodu živjeti kako želi dok god ne šteti drugome. Ovakve ideje očito jesu štetne, jer zadiru u našu intimu, nameću strah i govore nam što smijemo ili ne smijemo sa svojim tijelom.
Otpor prema njima nije samo borba za prava žena, već i protiv njihove ekonomske eksploatacije, protiv ideje koja promovira diskriminaciju ljudi, pa onda manje ili više otvoreni rasizam. Njihovi promotori se boje šesnaestogodišnje djevojčice kad govori o klimatskim promjenama, jer nemaju odgovor niti na puno jednostavnija pitanja, a kamoli kompleksna poput klimatskih promjena, pa žale za vremenima kad su žene sjedile kod kuće i šutjele, a jači je tlačio bez posljedica. Borba protiv takvih ideja je borba protiv svega nazadnog što u svojoj srži spriječava napredak i jednakost prava svih ljudskih bića. Tome se jednostavno treba oduprijeti i glasno o tome govoriti.
Kako to da se i na godišnjem odmoru ne uspijevate odmaknuti od dnevne politike?
Ovo nije pitanje dnevne politike, ovo je pitanje slobode i prava pojedinca, od toga se ne možemo odmaknuti niti odustati. Mozak i humanost se ne uključuju i isključuju po potrebi, na poslu ili godišnjem odmoru. Oni rade ili ih nema.