Evo, ovo je moj sin kojeg sam izgubila, govorila je kroz suze majka 16-godišnjaka iz Koprivničko-križevačke županije koji je preminuo prije 10-ak dana nakon što ga je prijatelj gurnuo. Pružala je novinarki fotografiju, željela je da sinova slika bude objavljena, da ga se zapamti.
No, prema važećim hrvatskim zakonima, bez obzira na majčino odobrenje i izričitu želju, fotografiju njezina sina Jutarnji list smio je objaviti samo u tiskanom izdanju novina, ne i na svom portalu!
Na portalu preminuli dječak mora biti zamućena lica do neprepoznatljivosti, a ne smiju mu se objaviti ni ime i prezime, pa niti majčino ime preko kojeg bi se mogao otkriti identitet dječaka. Kao da je kriminalac, komentirala je obitelj gledajući zamućene fotografije.
Oprečne regulative
Naime, Zakon o medijima, koji regulira tiskane medije, definira da su mediji dužni poštovati privatnost djece te zabranjuje objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta "ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta". To znači da se prije svake objave podataka ili fotografija treba utvrditi ugrožava li se time dobrobit djeteta. Ako je odgovor negativan, objava je dozvoljena.
Međutim, Zakon o elektroničkim medijima, koji regulira radio, televiziju i internetske medije, propisuje da "nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života".
I to bez iznimke: zabranjeno je čak i kad je objava evidentno u djetetovu interesu, kao što je to bio slučaj prošlog listopada kad je regulatorno tijelo od 19 portala zatražilo da uklone sve podatke o 16-godišnjaku, žrtvi vršnjačkog nasilja, i njegovim roditeljima, iako je dječak dobio zaštitu tek nakon i upravo zbog javnog istupa.
Iako pravna struka smatra da se time izravno krši pravo maloljetnika, Vijeće i Agencija za elektroničke medije u tome ne vide ništa sporno, kao što im nije sporna ni situacija potpuno oprečnih regulativa za tiskane i internetske medije.
- Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima nemaju jednak predmet. Nije ni rijetko niti neobično da se u nekim segmentima na drukčiji način reguliraju pojedina pitanja u tiskanim medijima od toga kako se pojedina pitanja reguliraju u elektroničkim medijima.
Intencija Zakona o elektroničkim medijima je zaštita maloljetnika, kao jedne od najranjivijih društvenih skupina, od dodatne viktimizacije - odgovaraju iz Agencije, kojoj je na čelu Josip Popovac. Nastavljaju kako se polazi od toga da je maloljetnike, dakle osobe mlađe od 18 godina, potrebno zakonski zaštititi jer oni to ne mogu učiniti sami.
Nisu izravno odgovorili na pitanje kako je moguće da nisu predviđene nikakve iznimke od zabrane objavljivanja, iako u europskom pravu samo pravo na život i zabrana mučenja mogu biti prava čije je kršenje zabranjeno bez iznimke, već ističu kako je, prema njihovu mišljenju, "smisao zakonskih odredbi da se odnosi na većinu slučajeva i u tom se smislu spomenuti članak pokazao učinkovitim". Što sa slučajevima na koje se zakon ne odnosi?
Odredba iz 2009.
U resornom Ministarstvu kulture i medija navode da je navedena odredba na snazi od 2009. te na nju nije bilo primjedbi i prijedloga niti u izradi novog zakona koji je stupio na snagu 2021.
- Valja istaknuti da je zakon prvenstveno mijenjan zbog usklađivanja s Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama koja i sama dodatno jača obveze pružatelja medijskih usluga u zaštiti maloljetnika. Ministarstvo će prilikom promjena medijskog zakonodavstva provesti dodatne analize vezano za odredbe o zaštiti maloljetnika te u komunikaciji s dionicima iznaći način kako zaštititi informacije vezane za maloljetnike na obostrano zadovoljstvo - poručuju iz Ministarstva Nine Obuljen Koržinek.