Brak je mrtav, živio brak! To bi se moglo zaključiti na temelju rezultata istraživanja stavova o braku, kohabitaciji i tranziciji u braku na uzorku od 635 studenata osam riječkih fakulteta. Dvije trećine riječkih studenata gleda blagonaklono na partnerski suživot koji nije legaliziran pred matičarom ili u crkvi.
Kohabitacija
Unatoč tome, sedam od deset njih smatra da će se udati/oženiti i da će im brak trajati dok ih smrt ne rastavi, osam od njih deset spremno je na kohabitaciju, ali tek kao međufazu, put u brak, a ne idealan oblik veze. Većina studenata, 76,85 posto, vidi sebe sa 35 godina u braku s djecom, a tek 12,75 posto njih u neformalnom savezu sa ili bez djece. Četiri od deset studenata izjavljuje da im je jako važno sklopiti brak.
Gotovo simboličan broj, 2,52 posto, sebe sa 35 godina vidi kao samca. Brak više nije ultimativan ni onima koji se deklariraju kao vjernici, ali se tek manje od četvrtine njih ne vidi u braku. Za 82 posto studenata na prvom je mjestu da žive mirno u krugu obitelji i prijatelja.
To su, ukratko, najvažniji uvidi u stavove mladih riječkih studenata, najobrazovanijih u svojoj generaciji, od kojih se očekuje da diktiraju tempo društvenih promjena, kako je otkrilo istraživanje profesora Željka Bonete s riječkog Učiteljskog fakulteta i Marka Mrakovčića s Pravnog fakulteta, nedavno objavljeno u Reviji za socijalnu politiku. Radi se o studentima iz dviju najrazvijenijih hrvatskih regija u kojima je proces retradicionalizacije ostavio manje traga nego u drugim regijama.
Gotovo pola ih smatra da brak dobiva smisao u roditeljstvu. Vjernici su više skloni braku nego izvanbračnim formama, ali brak ne prihvaćaju bezuvjetno i ne odbijaju kohabitaciju, nego je planiraju kao tranzicijsku fazu do braka. Čak 40 posto se ne slaže s generalnim crkvenim stavovima o uređenju obiteljskog života, a podjednako je neodlučnih i onih koji se slažu. Podrška crkvenim stavovima je jako niska: 16 posto podržava ideju nerazrješivosti braka i zabranu pobačaja, osam posto o kontracepciji.
Boneta raskorak između vrijednosti koju propagira Crkva i podržavanje kohabitacije u vjerničkom dijelu studentske populacije pripisuje "distanciranoj crkvenosti, koja uključuje vrlo sporadičnu vezu većine ispitanika s Crkvom, a kod nezanemarivog dijela ta je veza trenutno u prekidu.
Treba imati na umu, napominje Boneta, da anketirani imaju prilično nisko povjerenje u Crkvu, koja je zauzela osmo mjesto od 12 institucija; 57 posto nema povjerenje, 23 je neodlučno, a 20 posto ima povjerenje. Živjeti u skladu s učenjem svoje vjere sedmi je od devet rangiranih životnih ciljeva po poželjnosti, za 44 posto je nepoželjan, a za 28 poželjan.
Putovanja i zabava
Je li brak na probu postao inačica braka u postmodernizmu, pitamo profesora Bonetu, a on uzvraća:
"Pogrešno bi bilo zaključiti da odbacivanje ideje o superiornosti braka znači da većina preferira alternativne oblike partnerstva. Percepcija vlastite budućnosti u braku, a nakon kohabitacije, pripada obrascima zajedničkog života u vrijeme kasne modernosti, kao i u drugim društvima.
Većina prihvaća i hedonistički stav da nakon fakulteta najprije treba doživjeti nova iskustva, putovati, zabaviti se, pa tek onda razmišljati o braku. Ovo razdoblje uključuje i provjeru međusobne kompatibilnosti partnera. Tako shvaćena kohabitacija još uvijek nije supstitut braka, ali je, uz gotovo apsolutno odbacivanje teze da je bolje biti u lošem braku nego uopće ne biti u braku, indikator napuštanja tradicionalnog obrasca braka koji usmjeravaju država, religijske organizacije i javno mnijenje. U 'prevrednovanom' braku samoizražavanje, osobni razvoj i emocionalna očekivanja partnera nadređeni su očekivanjima okoline."