Tvrtka Crodux plin d.o.o. umirovljenog Čermak za Dinu i Dgenerala Ivana Čermaka u ponudi za preuzimanje posrnulog carstva Roberta Ježića Diokija i Dina-Petrokemije nudi, neslužbeno doznajemo, preuzimanje oba pogona, pa i zemljišta namjenjenog za LNG terminal u Omišlju na Krku, a za to nudi 27 milijuna eura za pokretanje proizvodnje u oba pogona, zadržavanje postojećih radnih mjesta te otvaranje 500-tinjak novih.
Čermak je, neslužbeno doznajemo, vlastitu konkretnu ponudu sažeo na samo tri stranice, a među ostalim, navodno, traži da država otpiše sve dugove od 40-tak milijuna kuna na teret njihovih potraživanja, iako to rješenje zakon ne predviđa. U predstečajnoj nagodbi može se otpisati 70 posto duga spram Ministarstva financija, odnosno potrebno je podmiriti 30 posto ukupnog duga.
Čermak jučer nije bio raspoložen za službeni komentar. Rekao je da je protekli tjedan bio odsutan zbog bolesti, ali da će ubuduće biti još vremena za razgovore o njegovoj ponudi.
Iz izvora bliskog Čermaku doznajemo da se njemu kao povoljnije riješenje za njega vidi kad bi cijeli pogon mogao preuzeti nakon provedenog stečaja. Tada, smatra, ne bi bilo bojazni da se kasnije pojavi neki novi vjerovnik, problem, neriješeni posao, dogovor.
No, jasno je da bi se u tom slučaju promjenila i Čermakova pozicija jer bi se na natječaj , nakon provedenog stečaja, mogli javiti i drugi interesenti. Sada se razmatra samo njegova ponuda, kažu, i bez nje tvrtka bi gotovo, pa sigurno morala u stečaj.
Čermak u ponudi, nadalje planira, preuzimanjem LNG terminala, te njegovom prodajom, neslužbeno doznajemo, podmiriti radnike i njiihova potraživanja za koja planira izdvojiti 11,2 milijuna eura. Turski Caliskan se iz posla povukao navodno zbog razmimoilaženja u procijenama vrijednosti zemljišta namjenjenog za izgradnju LNG terminala.
Na Čermakovu ponudu, neslužbeno doznajemo, vjerovnici u pravilu pozitivno reagiraju, iako se ona u postupku predstečajne nagodbe ona neće razmatrati.
U prestečajnom postupku će se na temelju Čermakove ponude, kao potencijalnog budućeg strateškog partnera, raditi plan financijskog restrukturiranja, ali na tom planu će raditi postojeća uprava u dogovoru s vjerovnicima, kojih je u slučaju Diokija i Dine 900, a potražuju ukuono oko dvije milijarde kuna. Najveći vjerovnik Diokija i Dine je Hypo banka s ukupnim potraživanjem od 60 milijuna eura. Nadalje milijunske iznose potražuju i Ina, HEP, pa i druge banke. Rok za prijavu tražbina vjerovnika u slučaju Dine je prošao te se prijavilo 500 vjerovnika, dok je rok u slućaju Diokija istekao u petak, pa se još uvijek vjerovnici popisuju, ali pristiglo ih je oko 400.
Među prijavama tražbina vjerovnika spram Diokija ističe se i ona dnevnog lista Novi list koji potražuje 21,5 milijuna kuna. Novi list pokrenuo je i ovrhu, a iz prijave tražbine nije jasno zašto je Novi list isplaćivao taj novac Diokiju, jer iako su priloženi računi u njima se ne navodi što je to dnevni list prodavao Diokiju, a nije ni očito kakve su to oni poslove međusobno mogli imati.
Prvo ročište predstečajnog postupka u slučaju Dina-Petrokemije trebalo se održati početkom ovog mjeseca, ali je odgođeno, pa će se spojiti prva dva ročišta: ono za Dinu, i za Dioki, a trebalo bi se održati 23. travnja.
Tada bi se u dvorani na Velesajmu trebalo okupiti svih 900 vjerovnika, a na prvom ročištu Nagodbeno vijeće trebalo bi pročitati sve prijave tražbina, što bi moglo potrajati. Primjerice prvo ročište u slučaju Dalekovoda trajalo je šest sati jer su tri člana nagodbenog vijeća pročitala svih 972 prijava tržbina.
Linić će 5 milijuna eura pokušati sudski utjerati
Zanimljivo je, doznajemo. da se među potraživanjima vjerovnika nije našlo i potraživanje od strane Ministarstva financija Slavka Linića u visini od pet milijuna eura državnog jamstva koje je turski Caliskan podigao s računa, prije nego je odustao od posla i napustio Hrvatsku.
Ministar Linić najavio je da će državno jamstvo od pet milijuna eura pokušati utjerati od turskog Caliskana putem suda. No, neki stručnjaci smatraju da za to nema osnova jer svaki posao sa sobom nosi i rizike, pa je tako i davanje državnog jamstva rizičan potez.
Prijavom tražbine, komentiraju, koja je iskorištena za podmirenje plaća lakše bi država povratila pet milijuna eura isplaćenih iz državnog proračuna za plaće radnika u privatnoj tvrtki. Ali Ministarstvo financija tu tražbinu nije prijavilo.