O doživotnom lockdownu bez pomilovanja: Strašno je čitati o časnoj koja ‘de facto više ne postoji‘

Kakvi smo mi to ljudi? Zašto nitko od susjeda nije prijavio da se tu nešto čudno događa? Netko je svakako morao nešto znati. Poštaru su njihovi računi za struju bili sumnjivo visoki. Blagajnice u mjesnom dućanu mučilo je tko pojede toliki kruh, krumpir, rižu, piletinu i jaja, desetke kilograma hrane svaki dan. Prolaznik na biciklu jednom je vidio blijedo djevojačko lice iza rešetaka. Mališani koji su na obližnjoj livadi igrali nogomet roditeljima su pričali o sablasnom pjevanju što se katkad čuje s druge strane visokog kamenog zida.

U drugim bi okolnostima ovo bila priča strave i užasa od koje bi vam se svaka dlačica na tijelu uspravila, horor da se upišaš u gaće. Ipak, ona se tako ne doživljava. Naprotiv, bilo nam je smiješno prije nekoliko dana čitati kako sestra ...