Prije dvadeset pet, trideset godina, dok smo bili mladi novinari u redakciji Slobodne Dalmacije, s velikim smo veseljem pili krv starijem kolegi, našem velikom pjesniku Jakši Fiamengu, autoru nekih danas gotovo mitskih pjesama kao što su "Nadalina" i "Piva klapa ispo' volta".
"Ma, oprosti, Jakša, da nisi ti možda napisao stih 'ja sam vlak koji zgazit će te mali'?" upitao bih ga ja kao usput, bezazleno, ne podižući pogled s pisaće mašine, a on bi odgovorio riječima koje nikad ne biste očekivali od jednog redovitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti:
"Ajde ti, Tomiću, u kurac!"
"A Severinina 'Djevojka sa sela'?" uključio bi se iz susjedne sobe Jure Pavičić. "'Djevojka...