Maria Carmen Macedo i njezin sin Emmanuel Macedo, u pratnji policijskih službenika PU SD, Marina Bosotine, počasnog konzula Meksika u RH i Emmanuelovog prijatelja iz Meksika koji je i prošle godine bio s njime u Split, danas su oko 11 sati posjetili na Marjanu mjesto pronalaska tijela Selene Graciano, piše Slobodna Dalmacija.
Na mjestu tragedije su se zadržali oko 45 minuta. U tišini marjanskih stabala mogli su se samo čuti uzdasi tuge i majčin plač, koja je od ruku svirepog ubojice u Splitu izgubila najvrijednije što majka može imati, svoje dijete.
- Iako sam kršćanin, za sada još uvijek ne mogu oprostiti ubojici moje sestre za ono što je učinio. U budućnosti ne znam, ali za sada nikako. Možda jednog dana kada budem stariji, mudriji, kada budem imao više životnog iskustva, kada ostarim. Često sam u ovih proteklih gotovo devet mjeseci, od tragedije moje obitelji, razmišljao o tome mogu li oprostiti. Postavljao sam sebi pitanja imam li toliko dobrote i snage u sebi da oprostim i sada mogu reći da još nisam spreman oprostiti. Što će donijeti budućnost, ne znam.
Da bismo moja majka i ja mogli oprostiti ubojici, sam ubojica mora biti svjestan što je učinio i pravda mora biti zadovoljena. On mora znati da nije uništio samo Selenin život, već i život njezine obitelji - tim je riječima započeo ekskluzivni razgovor Emmanuel Macedo za Slobodnu Dalmaciju. S Emmanuelom smo razgovarali dan nakon što su on i njegova majka Maria Carmen Macedo bili prisutni na suđenju Ediju Mišiću , osumnjičenom za ubojstvo njihove sestre i kćeri Selene.
- Kada smo ušli u sudnicu, bio sam jako nervozan, najviše sam se brinuo za reakciju moje majke, koja je cijelu ovu tragediju teško proživjela. Nisam nikada u žvotu mislio o tome da ću se naći oči u oči s nekim tko bi mogao biti ubojica moje sestre. Jednostavno nikada o tome nisam razmišljao. Nisam se bojao neke moje reakcije, jer mi je stalno u mislima bila sestra, koja bi sigurno željela da budem dostojanstven u svemu tome. Duša me je strašno boljela, osjećaji su se borili sami sa sobom, morao sam biti smiren - kazuje Emmanuel.
- U Splitu sam prvi put bio prije samo devet mjeseci i ovo je drugi put. Dakle, prije i poslije tragedije. Osjećaji su mi se zbog toga isprepletali. Sada, devet mjeseci poslije, Split vidim sasvim jednim drugim očima. Vidim neka mjesta koja prije nisam vidio, vidim da je to grad pun dobrih i ugodnih ljudi, koji, kako mi kažu, osjećaju velik sram zbog onoga što se dogodilo u njihovu gradu. Sada Splitom mogu hodati s majkom i prijateljem i vidjeti neke stvari koje me zanimaju . Prije devet mjeseci to nisam mogao - kazuje Emmanuel.
Zanimalo nas je je li mu se nakon Selenina ubojstva i njegova povratka u Meksiko bilo teško vratiti normalnom životu.
Štedjeli smo za dolazak na suđenje
- Teško mi je odgovoriti na to pitanje. Osjećam da me nakon tragedije sam život gura naprijed i govori mi kako moram nastaviti živjeti. Imam majku, prijatelje, Selenine prijatelje i kolege s posla koji mi daju podršku i nadu u bolji život. Nisam mogao vjerovati da ću se nakon Selenina ubojstva moći vratiti u rutinu života. Zbog Selene i moje majke, ne smijem se razboljeti, pasti u depresiju. Ponekad mislim da ne mogu više izdržati, da ne mogu dalje, ali me onda neki unutarnji poriv, neka snaga, natjeraju da i dalje živim i čuvam divnu uspomenu na moju sestru - kazuje Emmanuel.
Budući da Emmanuel sam u obitelji radi, dolazak s majkom u Hrvatsku bio je za njih velik trošak.
- Čim sam saznao da je splitska policija pronašla ubojicu, počeo sam štedjeti, jer sam znao da se želim vratiti u Split kako bih se suočio s tim zlikovcem. Odlučili smo spavati u studentskom hostelu, jer za nešto bolje nismo imali novca. Vlasnik hostela u kojemu smo odsjeli Selene i ja i ljudi koji kod njega rade ponudili su nam besplatan smještaj, pa smo majka, ja i prijatelj ponovno u hostelu u kojemu smo bili i prošle godine kada mi je sestra ubijena. Ja sam im na tako velikodušnoj ponudi vrlo zahvalan. I dobro je da sam ponovno u istom hostelu.
Poznajem vlasnika i ljude koji kod njega rade, osjećam se sigurno, a i nekako osjećam blizinu svoje sestre i to mi daje unutrašnji mir. Ujedno, na suđenju sam doznao, od ljudi iz hrvatskog pravosuđa, kako postoji mogućnost da Ministarstvo pravosuđa RH plati moju avionsku kartu, što bi za moju obitelj bilo jako dobro - priča Emmanuel.
U Splitu će ostati još nekoliko dana, nakon čega se mora vratiti u Meksiko na posao.
- Želimo samo da pravda bude zadovoljena, jer jedino što možemo sada imati od života je ta pravda. On je uništio naše živote - kazuje Maria Carmen Macedo, koja baš i nije bila raspoložena za razgovor za medije.
Emmanuel zna da je najveća kazna za ovako okrutno ubojstvo u Republici Hrvatskoj 40 godina, pa smo ga pitali bi li eventualno izricanje takve presude, bude li krivnja dokazana, bila dovoljna satisfakcija za njega i njegovu obitelj.
- Nikada i ništa neće biti dovoljno. On mora platiti za uništavanje naših života. Nama nije ništa ostalo... Selene više nema, samo su ostala divna sjećanja na nju - kazuje brat ubijene Selene.
Na boravak u Splitu nemaju nikakvih prigovora, naprotiv, njime su vrlo zadovoljni.
- Osjećam da se ljudi srame onoga što se dogodilo. Nema razloga da cijeli grad i svi njegovi stanovnici plaćaju za ono što se dogodilo. Zlih ljudi ima u cijelom svijetu. Ne optužujemo Split zbog ove tragedije. Vaši su ljudi divni i tako ih doživljavamo - kazuje Emmanuel.
Je li vam se itko od obitelji Mišić prije ili nakon sudske rasprave došao ispričati ili izraziti sućut?
’Lopte’ u glavi nisu opravdanje
- Nitko nam od njih nije prišao i izrazio sućut, možda je i bolje tako. No, mene puno više muči jedna druga stvar. Ubojičin branitelj govorio je o nekakvim “loptama” u ubojičinoj glavi. Što to znači da taj ima “lopte” u glavi?
Znači da svatko tko se jednom ili dvaput udari u glavu mora postati okrutni ubojica!? Ja ne mogu shvatiti da to oštećenje u glavi, ako ga ima, može proizvesti jedno ovakvo ubojstvo. Po tome bismo imali milijun ubojica na ulicama. Da on ima oštećenje u glavi, zasigurno nakon počinjenja ubojstva ne bi tijelo prekrio granjem i kamenjem i sve pokušao prikriti - zaključuje Emmanuel.
Na naše pitanje bi li, ako bi to bilo moguće, bio spreman razgovarati s ubojicom svoje sestre, Emmanuel je odgovorio, piše Slobodna Dalmacija.
- Ne, ne i ne... nikako!