U srijedu je u Splitu bilo dvoje članova kanadske obitelji Tims. U petak je u Splitu također bilo dvoje članova kanadske obitelji Tims. U četvrtak je, međutim, u Splitu bio samo jedan član kanadske obitelji Tims.
Bila je to Gaye, koja je, oko 6.30 ujutro, iz još potpuno nerazjašnjenih razloga, ostala bez svog supruga Johna. Zbog toga je u Split pristigao njihov sin Keenan, piše Slobodna Dalmacija.
- Teško mi je pričati, veoma sam emotivna i ljuta. John ne bi bio sretan da zna da ovo radim, ali je znao kakva sam i svejedno me trpio 34 godine. Imam snažan osjećaj da nije bilo napravljeno sve da mu se pomogne. Moguće da bi nas svejedno napustio, ali je tijekom dva tjedna, koliko je ukupno proveo u bolnici, jednostavno učinjeno nedovoljno - govori Gaye.
Prije nego su napustili Kanadu, John, koji dotad nije imao nikakvih kroničnih bolesti, počeo je jače kašljati. U Vancouveru su napravili rendgensko snimanje prsnog koša i isključili upalu pluća.
Rekli da vjeruju da je vjerojatno u pitanju samo virus i poslali ih kući. Otputovali su na Bali, gdje je skupio upalu uha. Počeo je teže disati. Nakon toga su bili na pregledu i u bolnici u Londonu, zbog jakog kašlja i umora. Ni tamošnji testovi nisu pokazali ništa značajno, ali stručnjaci nisu ukazali Timsima da je situacija takva da bi trebali okončati svoje putovanje.
Zatim su stigli u Dubrovnik, gdje se Johnovo stanje dodatno pogoršalo. Odlučili su ga odvesti u bolnicu u Split.
- Ponašanje dijela osoblja je bilo grozno. Prvo, kada smo došli u bolnicu, nismo znali na koji odjel da odemo. Stalno su nas preusmjeravali. Na kraju nas je jedan gospodin otpratio do plućnog odjela. Nakon što su napravili prve testove i oni su bili zbunjeni zašto je završio tamo.
Zapravo je trebao proći kroz hitnu službu. Znala sam pitati sestre za rezultate, ali bi mi rekle da se obratim doktorici. Do nje sam teško dolazila i to je bilo jako frustrirajuće. Stalno je bila u žurbi i nije me pozorno slušala.
Postojale su informacije koje muž nije mogao, zbog svog stanja, komunicirati s njima, ali jest sa mnom. Doktorica bi ušla u sobu, bila tu minutu, i išla dalje. Nisam joj stizala reći sve što sam trebala - emotivna je supruga.
Tamo su ga zadržali tri dana i zaključili da ima anemiju. Odradili su CT i rendgen i nisu našli ništa drugo. Nakon toga je otpušten.
Tada su ga željeli što prije vratiti u Kanadu, ali njegovo tijelo nije pokazivalo znakove oporavka. Gaye je kontaktirala osiguravatelja koji je rekao da bi se putem mogli pojaviti medicinski problemi i da bi trebao imati liječničku pratnju. Također, dok se to ne izorganizira, inzistirali su da se Johna vrati u bolnicu, dok mu se stanje ne stabilizira.
Po povratku u bolnicu se 69-godišnji Kanađanin onesvijestio i pao. Udario je glavom i slomio gležanj. Bilo je najave da će ga posjetiti hematolog, jer mu je padala razina hemoglobina, što se, po njenom saznanju, nije nikad dogodilo.
Zadnjih par dana nije bio potpuno suvisao i nije se mogao sjetiti svega, ali joj je rekao da nije vidio hematologa. John je, kaže supruga, bio zahvalan prema svima u bolnici, ali ga je brinulo što se nikako ne uspijeva dokučiti što se događa s njegovim tijelom.
- Moj muž je bio jako glasan muškarac, a njegov smijeh nadaleko poznat. Zadnji tjedan sam ga jedva mogla čuti što govori. Bilo je očito da se nešto ozbiljno događa. Nije zahtijevao mnogo pažnje. John bi samo pozdravio i rekao da je sve u redu. Znate, on je bio knjigovođa, direktor firme i jako pametan čovjek.
Da je bio u stanju adekvatno komunicirati, to bi i učinio. U jednom trenutku mi je poslao poruku koju uopće nisam mogla dešifrirati. Bila je to hrpa zbrčkanih slova. Nazvali smo bolnicu i rekli su nam da su ga provjerili prije 20 minuta. Rekla sam: "Da, ali to je bilo prije 20 minuta!" Očito se nešto dogodilo u međuvremenu. Otišla sam tamo što sam brže mogla... - prepričava Gaye.
Kada je, dan prije nego što je preminuo, prebačen na jedinicu intenzivne njege, CT je pokazao da je imao blagi moždani u dar. Barem je supruzi tako rečeno na prvu, ali su kasnije, tvrdi ona, to opovrgli. Nakon magnetne rezonance zaključili su da je riječ o sepsi, od čega je i umro. Njegova obitelj vjeruje kako je John sepsu razvio u KBC-u Split, ali i da bi se ona dala spriječiti, da se saznalo što je uzrok anemije.
- Kada su se pojavili neurološki simptomi, poput zbunjenosti i nemogućnosti pisanja poruka, mislim da je bolničko osoblje trebalo pokazati više zabrinutosti. Bilo je očito da se njegovo tijelo urušava. Doktori nisu izgledali kao da ih to previše uznemirava - smatra sin.
- Kasnije smo saznali da mu je grlo bilo puno gljivica. Nekoliko dana prije nije mogao micati glavom. Mislim da su mu napravili rendgen ili CT vrata, ali ne mogu biti sigurna kada me nisu obavještavali o svemu što rade - kaže Gaye, koja misli da je John gljivice pokupio još na Baliju.
Kada je, prošli petak, bolnica htjela - po drugi put - otpustiti pacijenta, trebalo je popuniti dokumente osiguravateljske kuće. Međutim, doktorica je inzistirala da se to obavi u ponedjeljak, što je prolongiralo čitav proces. Gaye kaže da joj je osiguravatelj javili kako nikada nisu od bolnice primili potvrdu kako je John spreman odletjeti za Vancouver.
Keenan kaže da bi njegov otac, i da je dogovoren raniji let, vjerojatno svejedno izgubio bitku s bolešću. Ali, da se od samog početka situacija shvatila ozbiljnije, možda bi se neke stvari odvile drugačije. Također, teško mu je vjerovati da se u deset dana nije mogla uspostaviti ikakva ozbiljna dijagnoza. Pita se jesu li ga se riješili smo zato što nisu mogli otkriti što mu je.
- U petak je sve stalo, a u ponedjeljak je bilo prekasno. Ne bih izlazila u javnost da se mogu otrgnuti od dojma da nije napravljeno sve što je trebalo biti napravljeno - govori Gaye.
Nakon što je John preminuo, iz KBC-a su zahtijevali da njegova supruga dođe na Firule kako bi ispunila papirologiju.
- Žena koja me primila je bila vrlo nepristojna. Ponavljala je kako je nervozna što cijela stvar nije urađena pravilno. Pitala sam ju je li misli na to kako mi je muž zbrinut ili... Rekla je da ne, nego zbog plaćanja te da ukoliko osiguravajuća kuća ne podmiri troškove do tri sata će se račun morati pokriti kreditnom karticom.
To je bilo par sati nakon što mi je muž tu umro. Bila sam u zapanjena takvim tretmanom. Ne želim da se ikoga ikad tako tretira. Razumijem da je medicinskim djelatnicima jako teško, pogotovo nakon pandemije, ali nadam se da me razumijete... - još je pod šokom partnerica preminulog.
Nakon svega, obitelj Tims nema mnogo povjerenja u bolnicu. Najradije bi da se obdukcija obavi privatno, ali razumiju da je to nepostojeća opcija. Svakako, ostavljaju prostora za mogućnost da je KBC Split sve obavio kako treba, ali će također razmisliti o poduzimanju adekvatnih pravnih mjera kako bi se ovaj slučaj što bolje rasvijetlio.
Gaye je 25 godina, prije nego se umirovila, radila kao djelatnik za podršku žrtvama. Njen posao je bio posjećivati s policijom ljude čiji su članovi obitelji bili ubijeni i pružati im emocionalnu asistenciju. Zamolila nas je da naglasimo kako joj je hotelsko osoblje puno više pomoglo u ovim teškim trenucima, nego ono bolničko.
- Beznadno sam zaljubljena u svog muža. Posljednjih dana sam mu govorila da ne ide, da me ne ostavlja. Ali da, ako je preteško, da krene dalje. Znala sam iz njegovog izgleda da se vjerojatno razdvajamo... - priča Gaye, suzdržavajući se da je ne preplave emocije. I rastali (eng; split) su se - u Splitu.