Djeca se igraju u dvorištu obiteljske kuće Veverec u Mokricama pokraj Oroslavja. Odmah pokraj ograde jedno dijete šapnulo je vic, a prijatelj koji je 25 metara od njega se smije na njegovu šalu.
Malo dalje, djevojčica savršeno izvodi himnu Europe na melodijskim cijevima, iako prije toga nije nikada svirala u životu. Što se ulazi dalje u dvorište to je dječji smijeh glasniji. Jedni viču kako su u podmornici, drugi tvrde da su vidjeli u budućnost, a treći ne razumiju zašto im se ruka u zrcalu ne pomiče.
Ne nalaze se oni sada u nekom super futurističkom centru s naprednom svemirskom tehnologijom. Ne, oni su i dalje u Mokricama, u dvorištu koji su dvojica braće zajedno s ocem pretvorila u tematski park u kojemu posjetitelji kroz igru mogu naučiti zakone fizike, kemije, matematike, biologije, astronomije...
Oni su Luka (37) i Matija (38) i Damir (66) Veverec, a to nesvakidašnje mjesto zove se, prikladno, Park Znanosti. Naši sugovornici nisu sada neki fizičari ili astronomi kao oni genijalci iz Teorije velikog praska. Luka je završio Građevinski fakultet, a Matija je pak po struci profesor geografije. No, to ih nije spriječilo da stvore jedno od najpopularnijih odredišta za školske izlete u Hrvatskoj. Naime, do kraja ove školske godine treba im doći više od 12.000 djece iz Hrvatske, susjednih zemalja i zemalja EU, a svega ovoga ne bi bilo da Luki jednog dana nije dosadio njegov posao u struci.
- Nakon faksa sam radio pet godina u struci, no nisam vidio izazov i ispunjenje u tom poslu. Dao sam otkaz, a kako mi je ostalo nešto ušteđevine otišao sam s djevojkom Sarom na putovanje po Europi - kaže Luka.
Učenje kroz igru
Tijekom jednog putovanja završio je u Londonu, točnije u Muzeju znanosti (Science Museum), gdje je vidio kako se kroz igru može naučiti nešto više o znanosti. Kada se vratio u rodne Mokrice, svu ušteđevinu, znanje i vrijeme uložio je u pokretanje i vođenje projekta „Park znanosti“.
Sa tehničkim predznanjem, okupio je tim suradnika - prijatelja, profesora fizike, kemije, geografije, matematike, inženjera fizike, kemije, elektrotehnike od kojih je svaki na neki način sudjelovao u projektu. Sljedećih šest mjeseci radio je na ideji, usavršavao, isprobavao… i onda stvorio nešto u potpunosti novo - Glazbenu ogradu. Da, to je ona ista s početka priče na kojoj je moguće svirati Beethovenovu „Odu radosti“. Kako?
- Cijevi su različite veličine i kada ih lupiš batićem proizvedu određeni ton. Kada poslažeš više takvih različitih cijevi u nizu, dobiješ melodiju Ode radosti. Isti princip se može primijeniti za bilo koju drugu skladbu. Tako smo kasnije napravili i glazbenu ogradu na kojoj se može svirati hrvatska himna u Zelenjaku, Sinju, Vukovaru, Glini - objašnjava Luka.
Sajmovi
S prvim prototipovima eksponata krenuo je prezentirati projekt po gradovima, sajmovima i manifestacijama kako bi promovirao svoj proizvod. U pomoć mu je uskočio brat Matija koji je u to vrijeme još uvijek radio u školi, a nije bilo mjesta na kojemu se nisu pojavili. Od Vukovara do Dubrovnika, Istre, pa od Cest is d’Besta do Floraarta. Krenuli su 2013. godine i nitko nije znao za njih.
Šest godina kasnije njihovi eksponati mogu se pronaći u tridesetak hrvatskih gradova, Sloveniji pa čak i u Njemačkoj i to ne samo glazbene ograde nego i zvučna zrcala, ljudski sunčani sat, spirala adaptacije, drvena harmonika...
No, svi odjednom se mogu vidjeti samo u Mokricama u njihovom dvorištu koje je danas tematski park. Naime, nakon šest godina osmišljavanja eksponata, ulaganja energije, vremena i novca, Luka je razmišljao o tome gdje da smjesti sve svoje eksponate. Bilo je tu govora o nekim halama, skladištima, no odlučio se na 12.000 kvadrata mirnog, zelenog okruženja u neposrednoj blizini njegova doma.
FOTOGALERIJA: Park znanosti u Mokricama
Porušio je staru staju, prilagodio postojeći teren zahtjevima projekta, pritom sačuvao i zasadio voćnjak i obogatio ga autohtonim nasadima te stvorio jedinstveni prostor za jednu veliku učionicu - igraonicu na otvorenom. Glavni dio posla su obavili lokalni izvođači radova uz učestale radne akcije u kojima su oni, njihovi prijatelji i članovi obitelji bili glavni “fizikalci”. I 19. travnja 2018. godine došli su im prvi posjetitelji - učenici zagrebačke Osnovne škole Gustav Krklec.
Za vrijeme našeg posjeta došla je jedna grupa učenika. Školarci iz Bosne i Hercegovine baš su pristali s autobusom na njihovo parkiralište. Prvo ih je dočekao pas Nikola. To jest, ispratila ih je pogledom dok je ležala na travi. Ima 18 godina pa nije baš previše raspoložena za neka nova upoznavanja. I da, dobro ste pročitali. Ženka se zove Nikola.
- Prvo smo mislili da je muško, a kada smo skužili da je žensko, rekli smo neka ostane Nikola - na brzinu objašnjava Matija prije nego se grupa iskrca iz busa.
Eksponat
Kada su se djeca posložila dočekuje ih Luka i sa svojom velikom bradom i snažnim glasom objašnjava im kako će izlet izgledati.
Prva na redu je Glazbena ograda, zatim zvučna zrcala, eksponat pomoću kojega je moguće čuti šapat na udaljenosti od 25 metara pa velika crno-bijela spirala koja stvara optičke iluzije ako se u nju dugo gleda. Što se išlo dalje to je bilo više čuđenja, navijanja i smijeha... Tijekom cijele ture u zraku visi jedno pitanje: “Odakle ideja za sve to?”
- Ideja tj. ideje traju svakodnevno od 2013. kada sam započeo projekt i tokom vremena okupio sjajne, poštene i super prijatelje. Kako se tim širi, ideje bujaju sve više. Svaki eksponat razrađujemo od najsitnijih detalja. Naši eksponati nastaju na nekoj mojoj, našoj ideji - smije se Luka te dodaje kako su svi eksponati kao i sam projekt autorski zaštićeni.