ZAGREB - Od izricanja presuda generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču te oslobađajuće presude Ivana Čermaka pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Haagu, u odvjetničkim i sudačkim krugovima u Zagrebu ne prestaju rasprave o načinu na koji su odvjetničkim timovi branili svoje klijente.
Dok postoji suglasnost da su posao najbolje odradili odvjetnici Ivana Čermaka i da je najteže bilo obrani Mladena Markača, o odvjetnicima Luki Mišetiću i Gregu Kehoeu koji su zastupali Antu Gotovinu baš i nema previše pohvala i lijepih riječi.
Prevladava ocjena da su imali cijeli niz loših procjena, da su prečesto lutali u odabiru taktike obrane, a da su se koncentrirali na politička prepucavanja i uvjeravanja te više brinuli o dojmu nego o sadržaju obrane.
VELIKI SPECIJAL: Haška presuda generalima
Rojsove teze
Nevolje su počele, smatra se, kada su se odmah na početku Kehoe i Mišetić počeli sukobljavati s Čedom Prodanovićem i Jadrankom Slokovićem, tadašnjim odvjetnicima Ivana Čermaka.
Umjesto da se usredotoče na razradu dugoročne strategije obrane, Kehoe i Mišetić su odmah pokušali odgovornost svaliti na generala Ivana Čermaka tvrdeći da je on, doduše neformalno, preuzeo sve ovlasti generala Ante Gotovine za oslobođeno područje Knina. Ustvrdili su da je Ivan Čermak preuzeo sve ingerencije u zapovijedanju nad Kninom i to kako vojne tako i civilne.
Tu je tezu u to vrijeme javno iznio u jednom televizijskom nastupu general Ljubo Ćesić Rojs, tvrdeći da je general Gotovina nakon operacije Oluja otišao na bračno putovanje, a da je Čermak zapovijedao vojnom i civilnom policijom.
Istu je tvrdnju iznio i u prvom dijelu svog iskaza američki vještak koji je uime obrane generala Gotovine zaključio da je Čermak bio administrator Knina sa svim vojnim i civilnim ovlastima.
Kako Prodanović i Sloković nisu pristali žrtvovati svog klijenta, žestoko su se sukobili s Kehoeom i Mišetićem koji su ih odmah potom optužili da su u sukobu interesa jer su u to vrijeme pred hrvatskim sudom branili generala Ademija.
To je, dakako, bila potpuna besmislica jer je Ademi bio zamjenik Gotovine pa bi napadom na svog pretpostavljenog doveo u pitanje i svoju ulogu u cijelom tom slučaju.
Budući da nisu željeli da se stekne dojam da su oni eliminirali Čermakove odvjetnike, taj su posao prepustili američkom odvjetniku koji je bio predsjednik Odvjetničke komore u Haaškom sudu i koji je, tako je tvrdio, po svom nahođenju službeno zatražio od suda da se zagrebački odvjetnici zbog sukoba interesa povuku iz obrane generala Čermaka.
Kada su Prodanović i Sloković morali napustiti obranu, bio je to težak udarac za Ivana Čermaka jer ga je Prodanović zastupao od 1998., a Haagu je dostavio dokumente iz kojih se vidjelo da Čermak nije imao nikakve vojne i policijske ovlasti te da je bio zadužen samo za civilna pitanja. Čim su Prodanović i Sloković odustali od Haaga, Mišetić i Kehoe više nisu željeli zvati Ademija za svjedoka.
Održavanje mira
Ali su, istodobno, promijenili taktiku pa su u preliminarnom podnesku ustvrdili da je svu vlast u Kninu nakon operacije Oluja imao zapravo general Ademi, a ne Čermak, te da je Gotovina otišao u BiH i da nije bio u Hrvatskoj u vrijeme dok su se događali zločini nakon operacije Oluja.
No, ni te se teze nisu dugo držali. Na kraju su priznali da je Gotovina bio u Kninu, ali da nakon operacije Oluja nije bio nadležan ni za vojnu ni za civilnu policiju niti je imao bilo kakve ovlasti nad tim područjem. Štoviše, tvrdili su da je Gotovina sve vrijeme bio uvjeren kako su se za sigurnost na oslobođenim područjima skrbili vojna i civilna policija te da su oni bili zaduženi za održavanje reda i mira.
Politički spin
Dok su više puta mijenjali način obrane, Mišetić je u jednom bio dosljedan: sve je vrijeme inzistirao na političkoj dimenziji slučaja Gotovina te je uvjeravao javnost da će on riješiti problem i prije nego počne suđenje.
Tako je Mišetić davao potpuno neutemeljena obećanja da će pod njegovim pritiskom Carla Del Ponte povući optužnicu, a potom se kleo kako će svojom žalbom uspjeti izvući Gotovinu iz pritvora. Kada se ništa od toga nije dogodilo, Mišetić je obznanio da će svojim prigovorom natjerati sud da u prvostupanjskom postupku odbaci tužbu.
Da se nije radilo samo o političkom spinu, već da su Kehoe i Mišetić potpuno krivo procjenjivali realno stanje govori i to da su oni cijelo vrijeme uvjeravali hrvatsku javnost i generala Gotovinu da će biti oslobođen.