Kad ti se dogodi da tek dan uoči famoznog 1. aprila primiš poziv s nepoznatog broja, od nepoznate osobe (navodno tvoje nove doktorice opće prakse) koja ti nudi da sutra - dakle na sam Dan budala - dođeš na cijepljenje na zagrebački Velesajam, oprezan čovjek ima puno razloga da bude skeptičan. Uostalom, ako smo godinama na taj dan zaprimali pozive od gospođe Srne i gospodina Vuka iz zagrebačkog zoološkog vrta, nije li logično da danas - u kontekstu vremena u kojem živimo - zove gospođa Astra.
Okej, primatelj poziva se jest prijavio za cijepljenje u svojoj ordinaciji prije skoro godinu dana, teški je astmatičar još od djetinjstva, no po dobi i povijesti bolesti zasigurno ne pripada u najugroženiju skupinu građana. Crv sumnje ne miruje: je li poziv stvaran ili nečija sadistička šala? Umiruje se, ipak, nakon što mailom dolazi službena uputnica. Treba se pojaviti 1. travnja, točno u podne na Velesajmu.
Pilot-projekt
Kratko novinarsko istraživanje otkriva da se radi o svojevrsnom pilot-projektu, preliminarnom cijepljenju koje organizira Zavod za javno zdravstvo kako bi testirao procedure i funkcioniranje punkta na kojem se već od sljedećeg tjedna planira dnevno cijepiti 5000 ljudi. Zahvaljujući onoj davnoj prijavi, sreći, a očito i spremnosti da primim cjepivo AstraZenece upao sam, dakle, u probni pokus famozne treće faze cijepljenja.
Poučeni svojedobnim raspadom sustava pri organiziranju drive-in testiranja za covid, u Štamparu su sad odlučili sve isprobati s malim uzorkom ljudi. To je razumno, iako je upitno koliko je ovo čemu sam prisustvovao moglo emulirati masovnu vakcinaciju kakva se planira.
Infrastrukturno, sve izgleda dobro isplanirano. Ono čega zasad nema - a trebalo bi biti - jest organizacija prostora ispred samog paviljona gdje ljudi čekaju.
Jučer, tek par minuta prije 12 sati, pedesetak osoba raznih dobi stajalo je u malim grupicama ispred paviljona. Da iznad ulaznih vrata u paviljon nije pisalo cijepljenje, cijelo okupljanje izgledalo bi kao da čekaju početak neke likvidacijske rasprodaje ili da pokupe klince koji u susjednom paviljonu treniraju badminton. Ipak, napetost se osjeti, a kako nema jasnih uputa, svaki novi koji dođe raspituje se treba li ući unutra ili čekati.
Svi se međusobno skeniraju, situacija pomalo podsjeća na prvu scenu iz vesterna "U 3.10 za Yumu". Tišina i međusobni pogledi. Kao da svatko u sebi procjenjuje dob i zdravstveno stanje ovih ostalih. Istodobno postoji strah od cjepiva i nepovjerenje u sustav koji ga dijeli.
Susjed iz ulice
Susrećem susjeda umirovljenika iz ulice. Došao je sam iako mu je bila pozvana i supruga. Ona, kaže, ne želi Astru, čekat će da dođe Johnsonovo cjepivo. On je, pak, prvo isto odbio, a onda se predomislio. Za drugu dozu zakazan je krajem lipnja i to mu paše da se ne mora vraćati s mora.
Kako razgovaramo, stiže i vozilo Hitne pomoći, čisto kao vidljivi podsjetnik na ono o čemu svi razmišljaju. Dvije ženske osobe u kutama, maskama i s vizirima izlaze te nas informiraju da će cijepljenje uskoro početi. Jedan stariji muškarac prigovara kako nam nitko nije objasnio što treba.
Upućuju ga da se smiri i da pričeka svoj red, a on ljuto uzvraća: "Čekam već godinu dana". Uključuju se i drugi, počinje diskusija s povišenim tonovima, no ipak se smiruje jer izlazi bolničar koji proziva po zakazanim terminima.
Hitna na izlazu
Zbog svih - često kontradiktornih - informacija o cjepivima i njihovoj sigurnosti, evidentno je da cijepljenje za mnoge građane u ovom trenutku predstavlja stres. Osjetilo se to i jučer u paviljonu 6, no uz relativno mali broj ljudi, sustav je funkcionirao, a liječnici, sestre i ostalo osoblje proces su vodili efikasno i vrlo smireno.
Nakon primljenog cjepiva, uz karticu cijepljenja, uručit će vam i jedan papir s uputama i informacijama. U predzadnjem pasusu informirat će vas da svaka deseta cijepljena osoba ne razvije odgovarajuću imunološku reakciju te da je potrebno i nakon cijepljenja pridržavati se pravila o fizičkom razmaku, nositi masku, održavati higijenu resporatornog sustava i ruku. Nakon isteka 15-minutne stanke i nakon odobrenja liječnice napuštate paviljon slijedeći strelice na zidovima.
Odmah iza izlaza stoji vozilo Hitne pomoći, a ispred samostojeća reklama s propagandnim pozivom "Misli na druge, cijepi se". Na izlazu se okrećem kako bih mobitelom uslikao redove praznih stolica. Već za tjedan dana mogle bi biti ispunjene. Ako bude cjepiva...