Nakon što je supruga poznatog hrvatskog neurokirurga prof. dr. Josipa Paladina na Facebooku objavila da njezinu suprugu KBC Zagreb neće produljiti ugovor o djelu, na temelju kojeg je radio u toj bolnici posljednjih šest mjeseci, u javnosti se digla poprilična prašina pa se čak pozivaju građani na prosvjed protiv te bolničke odluke.
Naime, prof. dr. Paladino u rujnu 2015. godine navršio je 65 godina, što znači da je već tada mogao u starosnu mirovinu. Budući da je od Medicinskog fakulteta zatražio produljenje rada, odnosno tzv. kumulativni radni odnos na fakultetu i u bolnici, što mu je odobreno, ostao je raditi i u KBC-u Zagreb, gdje je dobivao punu plaću neurokirurga sve do prošle jeseni. Nakon dvije godine fakultet mu je lani odbio produljiti “kumulativu” pa je Paladino otišao u mirovinu, a bolnica mu je dala ugovor o djelu na šest mjeseci, koji istječe ovih dana.
Diskrecijska ocjena
Odmah nakon objave da Paladino prestaje raditi na Rebru virovitičko-podravski župan pozvao ga je da dođe u Opću bolnicu Virovitica, pozivaju ga i iz Dalmacije, a iz Specijalne bolnice Sveta Katarina ukazali su na činjenicu da je ugledni kirurg već duže vrijeme član njihova tima.
Potvrdio nam je to i zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb, prof. dr. Stjepko Pleština, koji kaže da je bolnica dala šestomjesečni ugovor Paladinu na četiri sata rada uz mirovinu, koji je istekao, a na temelju planova za funkcioniranje Klinike za neurokirurgiju KBC-a Zagreb odlučio je da se taj ugovor više ne produljuje.
- Iznimno cijenimo i zahvalni smo što je vrhunski stručnjak poput profesora Paladina svoj talent, profesionalne vještine i znanje stavljao na raspolaganje hrvatskim pacijentima tijekom čitavog svog radnog vijeka i odgojio mnoge generacije neurokirurga - kaže Pleština.
Osim Paladina, radni vijek na Rebru uskoro će završiti donedavno šefu kirurgije Mati Majeroviću jer ni njemu Katedra za kirurgiju nije produljila kumulativni rad. Inače, u KBC-u Zagreb čak 20 liječnika u ovoj će godini imati uvjete za starosnu mirovinu.
Nedavno je u starosnu mirovinu otišao i neurokirurg prof. dr. Marin Stančić. Po tko zna koji put i ova, najnovija situacija s Josipom Paladinom otvara problem odlaska, odnosno ostajanja vrhunskih liječnika u javnom sustavu koji se i dalje ne rješava, nego sve ostaje na “diskrecijskoj ocjeni” onih koji odlučuju o ostanku ili odlasku liječnika nakon što navrše 65 godina, odnosno steknu pravo na starosnu mirovinu. Neki, premda vrhunski stručnjaci, uopće ne traže produljenje rada, a drugi drže da bi im to trebalo omogućiti “dok ih noge drže”.
Dodatna zarada
Treba podsjetiti da je posljednjih pet godina ili koju više, iz zdravstvenog sustava otišao popriličan broj vrhunskih liječnika, poput hematologa prof. dr. Borisa Labara koji nije tražio produljenje prava na rad, kao ni radiologinja prof. dr. Ranka Štern Padovan. Ni Labarov nasljednik prof. dr. Damir Nemet nije ostao ni dan dulje na svom radnom mjestu u Zavodu za hematologiju, a nakon dvije godine produljenja s KBC-a Zagreb otišao je i Igor Francetić.
I nekadašnja dekanica Medicinskog fakulteta prof. dr. Nada Čikeš “mirno” je otišla u mirovinu nakon što je napunila 65 godina.
Iz KBC-a Sestara milosrdnica bez produljenja rada posljednjih godina otišao je primjerice i urolog prof. dr. Ognjen Kraus.
Većina tih vrlo kvalitetnih stručnjaka nastavila je više ili manje raditi u nekim ili privatnim ordinacijama, čiji su vlasnici procijenili da će im zvučno ime donijeti dodatnu zaradu ili su se poput prof. dr. Nemeta posvetili edukaciji mladih, odnosno radu Zaklade KROHEM, kojoj je cilj edukacija, znanost i izvrsnost u hematologiji.
Lani je ta Zaklada dodijelila četiri stipendije studentima doktorskih studija, a uskoro će raspisati natječaj za hematološke projekte uglavnom za mlade hematologe.
- Cilj nam je unapređenje hrvatske hematologije i poticanje izvrsnosti, osobito među mladima - kaže prof. dr. Nemet.
Aktivna mirovina
- Nikad nisam više radio, osobito na edukaciji, negoli otkad sam lani otišao u mirovinu - kaže poznati psihijatar prof. dr. Veljko Đorđević koji je ovih dana promovirao i najnoviju knjigu “Ožiljci života”.
- Promoviram zdravlje i baš nedavno sam organizirao, u sklopu Svjetskog tjedna mozga, simpozij pod nazivom Kulturom zdravlja do zdravlja mozga - kaže zadovoljni Đorđević. Osim toga, zdušno radi s umjetnicima, od onih s glazbene do likovne akademije.
Ni njegov kolega prof. dr. Miroslav Bekavac Bešlin nije tražio produljenje rada u KBC-u Sestara milosrdnica, nego je lani nakon umirovljenja prihvatio poziv ravnatelja KBC-a Rijeka Davora Štimca da u toj bolnici “postavi na noge” i educira mlađe kolege u barijatrijskoj kirurgiji, točnije onoj kojom se smanjuje morbidna debljina, u čemu je bio hrvatski pionir.
- Nastojim da moji mlađi kolege dobiju što više znanja o tome kako kirurgijom pomoći onima koji ne mogu skinuti kilograme, a koji im dakako stvaraju ozbiljne zdravstvene probleme. Više ne operiram, nego asistiram i ‘sufliram’ mlađim kolegama i kolegicama, što me jako veseli i ispunjava - kaže dr. Bekavac Bešlin.
Najdugovječniji zagrebački ravnatelj, prof. dr. Vlado Jukić, premda je lani trebao u mirovinu, ostat će na čelu Psihijatrijske bolnice Vrapče do kraja posljednjeg ravnateljskog mandata i vjerojatno se “umiroviti”.
Jasna pravila
Među onima koji bi ove godine trebali u mirovinu su i dva zvučna liječnička imena KB-a Dubrava, plastični kirurg prof. dr. Zdenko Stanec i kardiokirurg Željko Sutlić, koji bi mogli tražiti produljenje rada još dvije godine. Ne uspiju li, nema dvojbe da će obojica naći nove izazove u privatnoj praksi, kao što to uspijevaju mnogi, među kojima su primjerice Labar, Francetić ili Santa Večerina.
No, i slučaj Paladino ponovno govori da se jednom zauvijek moraju znati pravila igre kad je riječ o javnom zdravstvu, posebno o tome kad treba biti “kraj”. Drugim riječima, pravila trebaju biti ista za sve, odnosno ostanak ili odlazak ne bi smio ovisiti o “boji očiju” ili “lijepom smiješku”, nego o stručnosti i, dakako, fizičkim mogućnostima liječnika. Posebno to mora biti transparentno za medicinske fakultete jer ako netko od profesora “drži svoje mjesto” do 70., to znači da su “na čekanju” mnogi koji bi trebali napredovati u zvanju, ali to ne mogu dok je “fotelja” zauzeta. To je i razlog što primjerice Katedra za kirurgiju ne želi produljiti kumulativni radni odnos kirurzima dulje od dvije godine.
U svakom slučaju, činjenica je da upravo mnoge kontradiktornosti i neujednačenosti u funkcioniranju javnog zdravstva s vremena na vrijeme “proizvode slučaj”. Čvrsta pravila to bi u najvećoj mjeri riješila, a svi oni koji nakon staža u javnom zdravstvu i dalje žele raditi, mogu to u privatnom sektoru.
Probleme stvara neusklađenost zakona i propisa s praksom
U udruzi obiteljske medicine KoHOM-u kažu kako s obzirom na to da je najveći manjak liječnika upravo u toj specijalnosti, podržavaju mogućnost da se može raditi i dulje od 67 godina.
- Naravno, sve ipak ovisi o psihofizičkoj sposobnosti liječnika jer nismo svi isti. No, imamo liječnika umirovljenika starijih od 67 pa i 68 godina koji odlično rade posao i zatvaraju kadrovske ‘rupe’ na mnogim, osobito depriviranim područjima. Bez njih bi pala dostupnost zdravstvene zaštite - kaže dr. Ines Balint, predsjednica KoHOM-om.
Dodaje da se zaista mora uskladiti puno toga prije konačne odluke o tome koliko dugo tko može raditi.
- Primjerice, kad oni koji ostaju raditi nakon 65. godine moraju na bolovanje, naknadu neće platiti HZZO, nego ustanova koja je zaposlila tog liječnika, a to znači ili dom zdravlja ili bolnica - upozorava dr. Balint na još jednu zakonsku neusklađenost koja stvara probleme.