Pravomoćna presuda kojom je Jutarnjem listu naloženo da splitskom sucu i članu Državnog sudbenog vijeća (DSV-a) Nevenu Cambju mora platiti 50.000 kuna za duševne boli koje je taj sudac navodno pretrpio zbog objave autoriziranog intervjua saborskog zastupnika Mosta, Nikole Grmoje i 9150 kuna sudskih troškova, izaziva reakcije.
Grmoja je, podsjetimo, u autoriziranom intervjuu objavljenom potkraj prošle godine u Jutarnjem listu ustvrdio da je “DSV izvor korupcije i da suce biraju korumpirani ljudi”, ne imenovavši pritom nikoga od članova DSV-a. Grmoja je na suđenju ponovio da stoji iza te izjave.
Uz sedam sudaca i dvojicu sveučilišnih profesora prava u DSV-u su i dvojica saborskih zastupnika: Orsat Miljenić i Željko Lacković. Miljenića smo pitali je li kao član DSV-a trpio duševne boli zbog Grmojine tvrdnje da je DSV “izvor korupcije”. “Nisam bio pogođen Grmojinom tvrdnjom i nisam zbog nje trpio duševne boli, a Grmojin intervju sam vidio tek nekoliko dana nakon objave”, odgovorio je.
Suprotno europskom sudu
SDP-ovac i član saborskog Odbora za pravosuđe Peđa Grbin jučer je na saborskoj sjednici uime zastupničkog kluba zatražio je stanku kako bi progovorio o opasnoj cenzorskoj praksi hrvatskih sudova koji pravosudnim dužnosnicima dosuđuju visoke novčane iznose u medijskim sporovima što je suprotno praksi Europskog suda za ljudska prava.
- Sud u Strasbourgu - izjavio je Grbin - već godinama donosi presude protiv država čiji sudovi novčano kažnjavaju medije zbog iznošenja kritičkih sudova o javnim dužnosnicima, uključujući i pravosudne. Najnoviju presudu protiv Hrvatske taj je sud, podsjeća Grbin, objavio prije samo nekoliko dana i njome naložio hrvatskoj državi da zadarskom Narodnom listu isplati 5000 eura odštete zbog povrede konvencijskog prava na slobodu izražavanja.
Hrvatski sudovi, ističe Grbin, u medijskim sporovima sustavno krše praksu Europskog suda za ljudska prava koji je u nizu presuda zauzeo jasno stajalište da je kritika u demokratskom društvu ne samo dopuštena nego i poželjna. Jedini način je da se tome stane na kraj jest da se takve sporne presude protiv medija, a pogotovo one kojima suci svojim kolegama sucima podebljavaju kućne budžete, uporno osporavaju pred Ustavnim sudom i Europskim sudom za ljudska prava, smatra Grbin.
Taj zastupnik kaže da ga je vijest o presudi članu DSV-a od 50.000 kuna koji u tekstu nije niti imenovan, zapanjila. “Po istoj logici i ja bih mogao tužiti medije svaki put kad objave nečiju izjavu, ili vrijednosni sud kojim se tvrdi da su hrvatski političari loši, ili da Hrvatski sabor ništa ne valja. Na djelu je zabrinjavajuća praksa prema kojoj hrvatski sudovi pod izlikom povrede nečije osobnosti zatiru kritičku riječ koja je u javnom interesu, a istodobno ustaški pozdrav “Za dom spremni” i druge otvorene rasističke ispade poput javnog pozva majkama s djecom da paze kad prolaze pored zagrebačke pravoslavne crkve da iz nje ne istrči neki “četnički vikar u svojoj maniri klanja”, podvode pod slobodu govora, ističe Peđa Grbin.
A da su hrvatski suci kad ih se prozove u medijima “laki na obaraču”, tj. da brzo i učinkovito posežu za sudskim tužbama protiv medija i novinara i da ovi posljednji u pravilu izvuku “deblji kraj”, pokazuju i sljedeći podaci. Samo u zadnjih osam godina, od 2010. do danas protiv bivšeg EPH, danas Hanza Medije, suci su zbog duševnih boli podigli čak 16 privatnih tužbi od čega je do danas pravomoćno okončano pet i sve su u korist sudaca. Protiv splitskog Dnevnika, Slobodne Dalmacije, suci su zbog duševnih boli u zadnjih sedam godina podnijeli 12 tužbi od čega je do danas pravomoćno okončano pet i sve su u korist sudaca.
Međutim, i sama sudska praksa unutar Hrvatske u nekim istovrsnim slučajevima ponekad je nedosljedna. Pokazuju to presude u slučaju RTL-a i Jutarnjeg lista.
Bandić i RTL
Općinski građanski sud u Zagrebu u rujnu 2014. prvotno je prihvatio tužbu Milana Bandića protiv RTL-a i kaznio tu televizijsku kuću sa 50.000 kuna jer je prenijela tvrdnju tadašnjeg premijera Zorana Milanovića da je vlast u Zagrebu “klijentelistička družina i da Zagreb treba očistiti od korupcije”. Međutim, nakon RTL-ove žalbe zagrebački Županijski sud prvostupanjsku je presudu ukinuo i oslobodio RTL odgovornosti zauzevši stajalište da javni dužnosnici uživaju nižu razinu zaštite osobnosti od drugih građana.
Međutim, u predmetu Cambjeve tužbe protiv Jutarnjeg lista koji je u žalbenom postupku također završio na zagrebačkom Županijskom sudu, u istovrsnom predmetu kao što je bio onaj u slučaju RTL-a, taj je sud odlučio suprotno i potvrdio prvostupanjsku osuđujuću presudu prema kojoj je medij odgovoran zbog tvrdnje političara iznesene u autoriziranom intervjuu i Cambju mora isplatiti spomenutih 50.000 kuna. Jedina razlika u ta dva predmeta je ta što je privatni tužitelj u slučaju RTL-a bio političar, a u slučaju Jutarnjeg lista - sudac.
Ni sudac Ivan Turudić, predsjednik zagrebačkog Županijskog suda, ne trpi medijske kritike na vlastiti račun. Komentar Dražena Ciglenečkog objavljen 2014. u Novom listu u kojem spomenuti novinar tvrdi da “svojim postupcima sudac Turudić Hrvatskoj nanosi veću štetu nego bljezgarije ishlapjelog ratnog zločinca Šešelja” potaknuo je tog moćnog suca da podigne čak dvije tužbe - parničnu protiv Novog lista i samog novinara te kaznenu protiv novinara.
Ovaj dvostruki sudski progon zbog jednog te istog teksta tek je dijelom okončan. Prema pravomoćnoj parničnoj presudi, Novi list i Ciglenečki morali su Turudiću solidarno isplatiti 90.000 kuna na ime duševnih boli. Kazneni postupak koji je Turudić pokrenuo protiv ovog novinara ni nakon četiri godine još nije okončan - zagrebački Općinski sud Ciglenečkog je dosad dvaput nepravomoćno proglašavao krivim i nalagao mu da sucu isplati 8000 kuna plus sudske troškove, ali je viši sud te presude ukidao i suđenje vraćao na početak.
Rekordna odšteta
“Čim me sudac Turudić tužio, znao sam da nemam nikakve šanse s obzirom na činjenicu da je on sudac”, rekao nam je Ciglenečki. U jednoj fazi parničnog postupka bio se čak i ponadao u povoljan ishod. “U postupku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu ispitivani smo isti dan i Turudić i ja. Sutkinja je gotovo ostavljala dojam netrpeljivosti prema njemu, čak mu je u jednom trenutku zaprijetila da će ga izbaciti iz sudnice zbog stalnih upadica.
Moja je odvjetnica toga dana bila zadovoljna i optimistična, da bi na kraju ta sutkinja (Perica Norac -Kevo op. a.) mene i Novi list osudila na 150.000 za Turudićeve duševne boli”, prisjeća se ovaj novinar. Varaždinski Županijski sud je u žalbenom postupku taj iznos smanjio na 90.000 kuna. “Moj stav je, a to je više činjenica nego stav - kad te sudac tuži, sigurno gubiš. Kad te tuži predsjednik Županijskog suda, šanse su ti ravne nuli”, konstatira Ciglenečki.
Među najagilnijim sucima koji privatno tuže medije već je spomenuti sudac i član DSV-a Neven Cambj. Samo pred Općinskim sudom u Splitu taj je sudac, prema podacima glasnogovornice suda, inicirao pet parničnih postupaka protiv medija, od čega su tri okončana, a dva još traju. Sve tri presude su u njegovu korist. Dvjema do sada izrečenim presudama kažnjena je Hanza Medija, a trećom riječki Novi list koji je Cambju 2012. na ime duševnih boli morao isplatiti 70.000 kuna.