Nakon 45 zaraženih djelatnika i štićenika te 11-ero umrlih, ravnateljica koprivničkog Doma za starije i nemoćne podnijela je ostavku.
Koprivničko-križevački župan ostavku je i prihvatio pa će Vesna Križan umjesto 11. godišnjice na mjestu ravnatelja mjesec srpanj dočekati u mirovini. Unatoč trudu da svoju ostavku pojasni racionalno, ona ne može sakriti ogorčenost.
- Strašno mi je to sotoniziranje zaposlenih u domovima. Sa štićenicima živimo kao u obitelji, jer drugačije, ako ste prihvatili ovaj posao, niti ne možete funkcionirati. Djelatnici su požrtvovni i odgovorni, a sve nas se prikazuje kao bešćutna čudovišta. Niti jedna smrt u Domu, niti sad u koroni niti ranije, za nas nije lagana i užasno mi je žao što se sve ovo događa - govori sad već bivša ravnateljica Vesna Križan, koju će na tom mjestu do izbora novog ravnatelja zamijeniti vršitelj dužnosti.
- Ako će moja ostavka pridonijeti 'odlasku' virusa iz domova i pravične percepcije zaposlenih u ustanovama, nitko sretniji od mene - rekla je za Jutarnji Vesna Križan.
Koprivnički dom bio je, nakon splitskog, druga ustanova za boravak starijih i nemoćnih u koji se probio COVID-19. Virus je najvjerojatnije u Dom donio kuhar, koji je korisnicima - u vrijeme početka pandemije zatvorenima u sobama - donosio hranu.
Istovremeno kad i on, u koprivničkoj je bolnici završila i štićenica, koja je dotad u Domu primala terapiju antibioticima zbog upalne infekcije. Tek koji dan kasnije oboje će biti pozitivni na COVID-19.
Unatoč svim, kako je tad rekla Vesna Križan, poduzetim epidemiološkim mjerama, bolest se proširila među štićenicima i djelatnicima koji su radili s njima. Većina se djelatnika, bez da su imali bilo kakve simptome, tek na testiranju kojemu su svi podvrgnuti, pokazala pozitivnima na koronavirus.
Danas je u Domu registrirano 45 zaraženih osoba, od koji je sedmero djelatnika.
Vesna Križan djeluje potpuno, manje fizički, a više emotivno iscrpljena.
- Ne mogu doći k sebi. Ne zbog ostavke, nego zbog ogromnih napora koje smo poduzimali kako bismo pokušali spriječiti širenje zaraze, ali sve se pokazalo nedovoljnim. Tako obeshrabreni bili smo i meta sodomiziranja. Čudovišta. Točno se tako osjećamo, kao da nas ljudi doživljavaju kao čudovišta. Činjenica da se radi o najugroženijoj skupini koju napada virus i među kojom je zbog slabijeg imuniteta i u kombinaciji s kroničnim bolestima u toj dobi smrtnost najčešća očigledno ne znači ništa.
Vjerujte, zaposlenima je jako teško nositi se s tim. Teško im je, kao i meni, kad umre osoba s kojom svakodnevno živimo i družimo se, a osobito kad ste prozvani da ste na neki način krivci za to. Ako će sve biti lakše mojom ostavkom, zbog svih će mi biti jako drago - rekla je sad već uplakana ravnateljica Križan.