Prof. dr. Ognjen Bonacci sa splitskog Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije najcitiraniji je hrvatski tehnički znanstvenik u svijetu i najbolji poznavatelj hidrologije krša. Uz brojne stručne i znanstvene radove, dr. Bonacci je i autor analize “Koliko je Hrvatska stvarno bogata vodom?”. Suprotno uvriježenom razmišljanju da smo izuzetno bogati vodom, on navodi da je Hrvatska samo nešto bogatija od europskog prosjeka. Koliko, pitamo ga.
Podzemni izvori
- Moramo se prestati zavaravati da smo vodom jedna od najbogatijih zemalja svijeta. To su gluposti koje su destimulativne ako želimo dugoročno eksploatirati naša vodna bogatstva. Vlastite vode imamo 17 posto, a ostalo su tranzitne poput rijeka Dunava, Save, Drave i Neretve.
To su površinske vode. A podzemni izvori?
- Podzemne vode su vam svugdje u svijetu vrlo slabo istražene, pa i kod nas. Otud i te priče o velikom bogatstvu.
Ali činjenica je da se podno Velebita milijuni kubika pitke vode slijeva u more.
- Da, i pitanje je kako to iskoristiti. Netko može reći da je to gubitak, ali kakav je to gubitak kad ga mi i ne koristimo.
Gubici vode u jednoj Švicarskoj su devet posto, u razvijenim zemljama do 20 posto, a kod nas su veći od 50 posto. Mi imamo vode, ali onda kad nam ne treba. I vidjet ćete, kad padne prva kiša, svi će zaboraviti na sušu. Umjesto da se odmah prione rješavanju tog problema.
Plan protiv suše
Kako?
- Kao prvo, treba žurno napraviti novu bilancu voda uvažavajući trendove smanjenja oborina, porasta temperatura i naših budućih potreba za vodom. Hrvatske vode trebale bi okupiti neovisne stručnjake i napraviti novu strategiju borbe protiv suša, ali bojim se da to neće učiniti jer njih više zanimaju foliranti.
Što bi bilo kada bi vas zvali?
- Mene? Ja sam nudio hidrološke analize pa su me ismijali. Njima ne trebaju stručnjaci nego podobnici, znanstvenici koje se može kupiti za malo novca i taštine i oni će vam sve potpisati.
Godinama se rješava problem navodnjavanja, a kanali su sve zapušteniji.
- Cijela ta priča oko navodnjavanja krivo je postavljena, kao nekada u planskoj privredi. Pitanje navodnjavanja je samo dio strategije proizvodnje hrane, a mi nemamo strategije ni u proizvodnji hrane ni u korištenju vode. Za dobro organiziranu proizvodnju i plasman hrane na uređenom tržištu navodnjavanje se isplati. Za nas je to preskupa igra, a imamo i puno jeftinijih načina opskrbe vodom.
Kojih?
- Evo, na primjer, skupljanje kišnice, koje mnoge razvijene zemlje potiču za osobne potrebe. Mene su proglasili luđakom kada sam spominjao gusterne, ali evo s dvije gusterne na Hvaru moj je vrt danas sav zelen. Ljudi na otocima misle, ako im dolazi voda u cisternama i cijevima s kopna, da im je problem s vodom riješen. A ima je i na otocima, ali je nitko ne traži.
I otoci imaju dosta vode
Na kojim otocima ima dovoljno vode?
- Po mojim analizama, na Braču je sigurno ima dovoljno, ne samo za domicilno stanovništvo nego i u sezoni. No, danas je nekome isplativije razmišljati o još jednom, petom cjevovodu. Ima vode i na Hvaru, pa i na Visu, gdje su počeli tražiti tek kada su shvatili da su predaleko od kopna. Mi smo prestali istraživati. Svi vole velike investicije. A znate li kako su u Hong Kongu riješili problem s vodom?
Ne. Kako?
- Napravili su sustav ispiranja zahoda morskom vodom. Ne troši se najviše vode za piće ili tuširanje, nego upravo na ispiranje zahoda. Ako 80 posto vode dovedete iz mora, onda ćete imati i više vode za piće. Jednostavno, zar ne?
HE Ombla je preštetna, ali za studiju bih sada tražio 10.000 eura
Još 1999. izbačeni ste iz Komisije za ocjenu studije utjecaja HE Ombla na okoliš nakon što ste ustvrdili da je projekt štetan. Koliko je štetan?
- Ne da je štetan, nego je preštetan. Sve piše u mojoj studiji i ja sam je htio javno braniti pred stručnom komisijom, ali nisu me htjeli ni saslušati. No, otkako je Čačić rekao da besplatno rade neznalice, sada bih tražio 10.000 eura za tu prezentaciju, jer su razni stručnjaci potrošili oko 100 milijuna na istraživanja oko Omble. Sada se spominje kako slične krške akumulacije postoje u Japanu, a ja sam radio s Japancima i znam da takve krške akumulacije, s takvim sistemom krških pukotina, ne postoje. Malo sam ljut i na ekologe koji stalno spominju šišmiše. Svaka čast šišmišima, ali ovdje su u pitanju ljudi i njihova sigurnost.