PREKIPJELO MU

OGORČENI DUGOPOLJSKI STOČAR 'Vuk mi je zaklao 10 grla u godinu dana. Država ga štiti više nego bilo kojega svoga građanina. Zašto ga ja još i hranim?'

 
 Nikola Vilić / HANZA MEDIA

Za Ivicu Điku, stočara iz Kotlenica kraj Dugopolja, pročulo se lanjskoga ljeta, kada mu je država željela rebnuti kaznu od 100 tisuća kuna jer je odradio njezin posao, konkretno očistio godinama zapušteni protupožarni put u vrletima Podmosorja.

Nekoliko mjeseci nakon objave teksta u Slobodnoj Dalmaciji, Điko je dobio bitku, ali ne i - do kraja - rat s birokracijom. Kako piše Slobodna Dalmacija, sada je neprijatelj broj jedan njemu i njegovu blagu postao vuk kojeg, veli, ta ista država štiti više nego bilo kojega svoga građanina. Prekipjelo je Điki kada mu je krajem kolovoza zaklano tele. Što krava, što junadi, što teladi, to mu je već ravno deseto grlo bez kojega je ostao u nešto više od godinu dana.

- Je li bio jedan vuk ili više njih ih u čoporu, to ne znam. Znam da se spustio s Mosora ili Kamešnice, ušao u stado, odvojio najmanje tele i počastio se na moj račun - ogorčen je Điko.

Štetu koju je do sada pretrpio procjenjuje na oko 10 tisuća eura, što je za njegov OPG priličan udarac. Dobio je, doduše, odštetu od države, ali ni blizu tog iznosa.

- Oni meni plaćaju 1500 kuna za zaklano tele, isto kao i za psa, dok krava po toj njihovoj tarifi vrijedi 3500 kuna. Dok meni država plati štetu za kravu, a to vam je nekih godinu i pol dana, ona se dva puta mogla oteliti. Pa vi računajte tko je na gubitku, a oni koji trebaju neki se zapitaju zašto ja moram hraniti vuka - veli stočar iz Kotlenica.

- Država i njezina politika snose krivnju u prvom redu. Njoj je očito problem plaćati odštetu, o rokovima u kojima to radi neću ni govoriti, a svega ovoga ne bi bilo da vuk nije zaštićen. Nekada ga je možda imalo smisla štititi, ali sada kada vukova ima previše i kada teroriziraju blago, to treba stati. Treba dopustiti lovcima da odrade svoje, a ne ih kažnjavati s 40 tisuća kuna za njihov odstrel. Gdje je logika da jedan odstrijeljeni vuk vrijedi kao mojih zaklanih 11 krava ili 26 telaca?! - ističe Điko.

Po njemu, da je više blaga i da se zemlja intenzivnije radi, svega ovoga ne bi bilo.

Nema više divljači

- Stvar vam je u tome da su se zapustile i šume i poljoprivredne površine i da više nama divljači. Nema zeca, nema divlje svinje, nema jarebice, bježe iz prašuma i vukovi nemaju što jesti. Jednostavno je narušena prirodna ravnoteža. Potraje li ovakva praksa, uskoro ćemo samo u albumima moći vidjeti istinski pejsaž Dalmatinske zagore sa smiljem, kaduljom... - kaže Điko.

I tu dolazi do ključnog problema koji se zove zemljište. Da bi prehranio svoju šesteročlanu obitelj, ali i onome što je propisala država, njemu je potrebno nekih 100 hektara površine. Na prvi pogled ima ga Zagora u izobilju, ali je sve manje pristupačnog i pogodnog za ispašu. Tračak nade pojavio se u Đikinu slučaju kada je prije nekog vremena država prepustila Općini Dugopolje oko 15 hektara baš u Kotlenicama, ali i tu je nastao problem.

Birokratski, naravno.

- Da bih ga kao jedini stočar dobio u najam, prvo ga treba izdvojiti iz šumskog u poljoprivredno zemljište. Kada je Općina krenula u proceduru ispostavilo se, međutim, da je uz državu na isto zemljište knjiženo još na desetke privatnih vlasnika. Boga pitaj koliko će vremena još trebati da se to papirnato riješi?! Ja vremena nemam i meni zemlja treba, a država mi velikodušno poručuje da treba ostajati na zemlji. Možda bi bilo bolje da sam skupio ženu i četvero djece i otišao raditi kao farmer za nekoga u Švicarskoj ili Škotskoj - dočarava problem Điko i dodaje da je u istoj poziciji veliki dio od 26 tisuća mladih OPG-ovaca u Hrvatskoj.

Špekulanti na sve strane

- Sve vam je krivo postavljeno u nas. Lagao bih kada bih rekao da nema poticaja i da nisu dobri, ali se daju na pašnjak, a ne na kravu. Zato imate i toliko špekulanata, stočara bez stoke i slično. A kada se poticaji daju na kravu, onda vi morate raditi oko nje i nikoga ne možete varati. Ili zemljište: ako ga država daje tamo gdje mladi čovjek nije, onda ga je dala nekome drugome i za neku drugu svrhu - zaključit će Ivica Điko.

Načelnik je obećao da će nasuti put...

Što socijalna situacija u kojoj se našao, što medijski interes, što dobri ljudi koji su bili u prilici donijeti konačnu odluku, sve je to rezultiralo da Điko lani ne plati kaznu za čišćenje zapuštenog protupožarnog puta. U međuvremenu je zemljište na kojemu se nalazi put vlasnički pripalo Općini Dugopolje. Điko je od načelnika Perice Bosančića dobio obećanje da će put biti nasut i poravnat kako bi mogao voziti hranu i vodu stadu koje se popelo na 50 grla.

- Čak su negdje početkom kolovoza i došli ljudi iz komunalnog poduzeća i dotjerali tri kamiona jalovine. Radili su jedan dan i nestali. Načelnik mi je nekoliko puta obećao da će završiti put, ali ih od tada nema ni za čut ni za vidit - veli Điko i dodaje da bi s pravim putem i još zemlje mogao komotno držati stotinu komada stoke i zaposliti možda još dva čovjeka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2021 04:22